Bol kod novorođenčadi: bebe su još osjetljivije nego odrasli
Novorođenčad možda nisu u stanju govoriti i reći nam kada ih nešto boli. Također, ne mogu nam se požaliti da su usamljeni ili umorni od buljenja u strop cijeli dan. No ipak, to ne znači da ne osjećaju bol, usamljenost ili dosadu.
Posve je normalno da roditelji pretpostave kako bebe nisu “dovoljno razvijene” da bi imale isti spektar emocija kao i oni. Čak su i vrhunski stručnjaci prije mislili kako novorođenčad u stvari ne osjećaju bol, a ako je i osjećaju, premlada su da bi ju zapamtili na način da to na njih ostavi trajni ožiljak.
Istraživanja sada pokazuju da to nije točno. Bebe mogu osjetiti i osjećaju bol. Može ih pogoditi istog trenutka, ali može imati i dugotrajne posljedice.
Bebama čak može biti i dosadno. Može ih “pogoditi” manjak stimulaciji od strane ljudi koje brinu o njima. On što im se dogodi u njihovim prvim tjednima, mjesecima i godinama može utjecati na njih do kraja njihovih života!
Važno je razumjeti kakve emocije vaše dijete može osjećati. jednako je važno razumjeti i kako bol može utjecati na dijete te koristiti to znanje kada su u pitanju razni medicinski zahvati.
Ovih 7 stvari trebate znati o svom novorođenčetu:
Novorođenče može komunicirati
Beba možda ne može artikulirati ono što želi reći, ali može komunicirati. Svi znamo da bebe komuniciraju plačem. Iako je to vrlo čest, nije i jedini način komunikacije.
Trljanje očiju i zijevanje može biti znak da je beba umorna i spremna za spavanje.
Oblizivanje usana, otvaranje usta te guranje ruku u njih mogu biti rani znakovi gladi.
Komešanje, plakanje ili čak odgurivanje kada pokušavate spustiti bebu mogu biti znakovi usamljenosti ili nesigurnosti.
kada je beba pretjerano troma i pospana nakon nekog medicinskog postupka ili tijekom bolesti, to može biti znak boli i nelagode.
Uzmete li si vremena da dešifrirate bebine znakove, to može biti od velike koristi za oboje.
Novorođenče osjeća bol
Kada bi vam liječnik predložio neki manji medicinski zahvat bez lokalne anestezije, teško da biste na to pristali. No ipak, do nedavno nije bila neuobičajena praksa da se takvi zahvati obavljaju na novorođenčadi (negdje možda još uvijek).
To se radilo pod pretpostavkom da je njihov sistem još uvijek nerazvijen da bi procesuirao i doživio bol na isti način na koju je roditelji osjećaju.
Bebe se tijekom i nakon takvih zahvata obično doimaju iscrpljene, trome, pospane, bezvoljne…
To nas može navesti na pomisao da su taj zahvat čisto dobro i mirno podnijele. Međutim, one su se ustvari povukle u sebe, doživjele veliku neugodu i vjerojatno šok jer je bol bila previše za podnijeti.
Beba je osjetljivija na bol od vas
U Studiji objavljenoj 2015 godine došlo se do zaključka da bebe osjećaju bol jednako kao i odrasli, ali su one na nju osjetljivije. Rezultati su iznenadili brojne znanstvenike. naime, godinama se smatralo kako bebina bol nije jednaka boli odrasle osobe.
ako razmišljamo o cijelom iskustvu kojeg prođe jedno novorođenče, pojačana osjetljivost na bol i nije previše čudna. Bebe provedu 9 mjeseci u okolini u kojoj nema gladi, hladnoće, vrućine… Kada samo te podražaje osjeti po prvi put, naprosto je preplave. Stoga ima smisla da su bebe osjetljivije na bol od nas.
Možete pomoći svom novorođenčetu da se nosi s boli
Novorođenčad su podvrgnuta ubodima u petu, vađenju krvi, obrezivanju i tako dalje.Dobra vijest je da u tim trenucima možete olakšati svojoj bebi. Svi lijekovi koji se daju nose potencijalni rizik, stoga za vađenje krvi nije potrebno davati bebi lokalni ili oralni lijek za ublažavanje boli.
Zamatanje, dojenje, nunanje, maženje, utješno pričanje s bebom, sve su to geste kojima možete pomoći bebi da se u trenucima boli “osjeća bolje”. Time također gradite i odnos povjerenja – vaša beba vam počinje vjerovati. Zna da se može osloniti na vas ida ćete biti tu da je utješite.
Ako vaše dijete treba biti podvrgnuto nekim medicinskim zahvatima, porazgovarajte s liječnicima o mogućnostima ublažavanja boli.
Bebe osjećaju usamljenost
Nakon 9 mjeseci sigurnog okruženja u kojem beba nikad nije sama, dolazak na svijet vrlo je stresan događaj. Prvi puta otkako postoje, bebe osjećaju fizičku razdvojenost od osobe koja je bila uz nju 9 dugih mjeseci.
Nakon stalnog slušanja otkucaja majčinog srca i sigurnosti te osjećaja da ju netko drži u toplom zagrljaju, osjećaj razdvojenosti može biti poprilično zastrašujući i bebe mogu osjetiti usamljenost i strah.
Neke bebe će to podnijeti lakše od drugih i neće im biti problem da ostanu same. Određene studije to su pokušale opovrgnuti, napominjući kako su te bebe naučile da nitko neće doći koliko god buke radile, pa su zato mirne. Druge pak buče na sav glas kako bi roditeljima dale do znanja da im nije ugodno biti samima.
Ako vaša beba može biti sama, slobodno ju ostavite na kratko, no ako vas zove plačem, svakako se odazovite iako znate da je sita i suha. Naime, bebe trebaju vaš dodir i interakciju, jednako kao i zrak kojeg dišu.
Bebama može biti dosadno
Dok vam se možda čin ida bebe baš nisu aktivne i nemaju potrebu za druženjem, one ustvari žude za interakcijom i nekom vrstom stimulacije. Bebe dakako možete i previše stimulirati, ali može im biti i dosadno. Ako je vaša beba nahranjena, presvučena i odmorna ali i dalje nemirna, razmislite o tome da ju zabavite.
Zvečka, šuškava slikovnica ili šetnja mogu razbiti bebinu dosadu. Ne trebate izmišljati kerefeke. Otpjevajte neku dječju pjesmicu, pokazujte bebi predmete imenujući ih, razgovarajte se bebom tijekom šetnje i na taj ćete ju način držati zadovoljnom i dovoljno stimuliranom.
Roditelji mogu utjecati na bebino emocionalno zdravlje i sigurnost
Svako od nas ima jedinstven temperament, uključujući bebe, ali naša rana okolina ima velik utjecaj na naše emocionalno zdravlje i sigurnost. Kada vaša beba nauči da ćete reagirati na njezine pokušaje komunikacije, kada je utješena za dok trpi bol i nelagode te kada dobiva dovoljno nježnosti i stimulacije, veća je vjerojatnost da će razviti bolje emocionalno zdravlje i sigurnost.
foto: Skyblueseed