Dosada nije dokazana kao inspiracija za nešto
“Dosadno mi je!” vjerojatno je jedna od najčešćih rečenica koju roditelji slušaju tijekom ljetnih praznika koje su djeca jedva dočekala. A odgovor koji se posljednjih godina često može čuti na društvenim mrežama glasi: “Pusti ga, dosada je dobra za djecu. Tek kad im je dosadno, postaju kreativni.” Znamo također komentirati i kako je nama znalo biti dosadno kad smo bili djeca te da je to iznjedrilo neke od najboljih ideja.
No, je li to baš istina ili samo idealiziramo vlastito djetinjstvo? I što o tome kaže znanost? Ispada da odgovor nije tako jednostavan.
Mit koji se često ponavlja
Tvrdnja da dosada automatski potiče kreativnost toliko se često ponavlja da ju mnogi smatraju činjenicom. Međutim, najnoviji sustavni pregled znanstvenih istraživanja, objavljen 2024. godine, pokazao je da za takav zaključak nema dovoljno čvrstih dokaza.
Istraživači su analizirali 27 studija koje su ispitivale povezanost dosade i kreativnosti kod djece i mladih. Rezultati su bili različiti – neka su istraživanja pokazala pozitivan učinak, neka nikakav, a neka čak i negativan. Zaključak je bio jasan: sama dosada nije jamstvo da će dijete postati kreativnije.
Drugim riječima, nije dovoljno djetetu samo reći: “Idi, dosađuj se.” Ono što će se dogoditi nakon toga ovisi o mnogo drugih čimbenika.
Nije svaka dosada ista
Stručnjaci razlikuju kratkotrajnu i kroničnu dosadu.
Kratkotrajna dosada sasvim je normalna. Dijete je završilo s jednom aktivnošću, nema plan za ostatak dana i traži novu zanimaciju. Upravo tada može posegnuti za kockama, početi crtati, graditi tvrđavu od jastuka ili osmisliti vlastitu igru. Takve situacije mogu pomoći razvoju samostalnosti jer dijete uči samo organizirati svoje vrijeme.
Problem nastaje kada dosada traje dugo i postane svakodnevno stanje.
Kada dosada postaje problem
Brojna istraživanja pokazuju da kronična dosada može imati negativne posljedice za djecu i adolescente.
Povezuje se sa slabijom motivacijom, lošijom koncentracijom, manjim zadovoljstvom školom, većim rizikom od problematičnih ponašanja te osjećajem apatije. Drugim riječima, dugotrajna dosada nije nešto što bi trebalo romantizirati.
Posebno je važno obratiti pozornost ako dijete tjednima ne pokazuje interes ni za jednu aktivnost, stalno govori da mu je dosadno i pritom ne pokušava pronaći vlastitu zabavu.
Što roditelji trebaju učiniti?
Roditelji ne moraju djeci ispuniti svaku minutu ljetnih praznika. Nema potrebe organizirati raspored od jutra do večeri niti biti animator 24 sata dnevno.
Ali jednako tako nije korisno ni potpuno ignorirati dijete pod izlikom da će ga dosada sama od sebe učiniti kreativnim.
Mnogo je korisnije stvoriti okruženje koje potiče istraživanje: ostaviti pri ruci društvene igre, knjige, likovni pribor, lopte, lego kocke ili materijale za gradnju i dopustiti djetetu da samo odluči čime će se baviti. Upravo ta kombinacija slobode i dostupnih mogućnosti pokazuje se mnogo važnijom od same dosade.
Nema nužno koristi?
Ako vaše dijete tijekom ljeta povremeno kaže da mu je dosadno, nema razloga za brigu. To je sasvim normalan dio odrastanja i može biti prilika da samo pronađe novu zanimaciju.
No znanost ne potvrđuje popularnu tvrdnju da je svaka dosada korisna. Korisna nije dosada sama po sebi, nego ono što dijete napravi kada se s njom susretne. A ako dosada postane dugotrajna i preraste u nezainteresiranost za gotovo sve aktivnosti, tada više nije saveznik razvoja, nego signal da djetetu možda nedostaje poticaja, smislenih iskustava ili podrške.
foto: Magnific