Pročitajte kako kod djece možete razvijati osjećaj suosjećanja
Suosjećanje je divna osobina koja pokazuje koliko smo spremni pomoći drugima i imati sluha za njihove osjećaje, probleme i nevolje.
Kod većine djece taj je osjećaj prirodan, no ako ga ne njegujete, kroz godine će nestati. Kako djecu podučiti suosjećanju:
Prikažite djeci suosjećanje kao nešto normalno
Djeca su po prirodi suosjećajna, zagrlit će nekoga ako misle da mu je teško, a mogu se čak i rasplakati kada vide da netko drugi plače.
Potaknite djecu da reagiraju suosjećajno , ali nemojte oko toga dizati “puno prašine”, odnosno pretjerano ih hvaliti ako naprave nešto u tom pogledu.
Naime, to ponašanje bi im trebalo biti prezentirano kao nešto normalno i svakodnevno, a ne kao ponašanje koje zaslužuje dodatne pohvale.
Uključite suosjećanje u svakodnevnu igru
Igrajte uloge i kroz tu igru učite djecu da suosjećaju s drugima. Najbolje će naučiti kroz neki primjer koji vide, pa zato osmislite određenu situaciju i pokažite kako u njoj treba postupiti i koju reakciju suosjećajno ponašanje izazove.
Doktori tako na primjer brinu o svojim pacijentima, a super-junaci spašavaju ljude iz ruševina, dok veterinari brinu o kućnim ljubimcima.
To su samo neke od priča koje možete „odglumiti“ da pokažete što znači suosjećati.
Dajte djeci zadatke koji će uključivati suosjećanje za druge
Postavljanje stola prije večere, sortiranje rublja, pranje kose mlađem bratu ili sestri samo su neki od poslova koji mogu djeci pokazati da je pomaganje drugima životna svakodnevica.
Suosjećanje nije kada nekome kažemo da bi bilo dobro nešto napraviti, nego kada su jednostavno privučeni potrebi da nekome pomognu.
Ponekad vam je naporno uključiti djecu u takve aktivnosti jer rade puno nereda i smatrate kako ćete vi to sve obaviti brže, no to je u stvari, ulaganje u budućnost.
Zabavite se pomažući drugima
Pomoći nekome uvijek je dobar osjećaj, pa dopustite djeci da uživaju u njemu. Skuhajte zajedno ručak nekome tko se ne osjeća dobro ili mu pošaljite poruku sa željama za brže ozdravljenje.
Ponekad se situacije u kojima netko treba pomoć prirodno stvore, ponekad ih treba isplanirati.
Pitajte djecu da razmisle kako bi nekome mogli pomoći i hvalite njihove ideje te ako je ikako moguće, pretočite ih u djelo.
Pružite im suosjećajan uzor
Djeca uče iz onoga što vide, pa ako se ljudi u njegovoj okolini ponašaju suosjećajno, imat će od koga učiti.
Nije bitno o kakvoj se situaciji i o kakvoj vrsti pomoći radi – mogu to biti svakodnevne sitnice ili nešto veće – bitno je da djeca shvate kako je važno, ali i normalno, imati potrebu pomoći nekome.
Foto: Freepik