Prvi pregled kod zubara može, ovisno o pristupu, proći u ugodnoj atmosferi
Prvi posjet zubaru ponekad zna biti veći stres za roditelja nego za dijete. Iako smo vizitku od tete zubarice dobili još prije gotovo godinu dana, tek kada nam je dijete navršilo 2,5 godina odlučili smo se za prvu kontrolu, s velikim upitnikom kako će to proteći.
Naša kćerka poznata je po neprihvaćanju nepoznatih ljudi i novih situacija i blago je reći da nije baš naj prilagodljivije dijete na svijetu. Zato smo dan kontrole dočekali uzbuđeni i znatiželjni da vidimo kako će to ‘teta zubarica’ natjerati našu curu da otvori usta i pregledati joj zube. Kćerki smo odmah rekli gdje je vodimo i da će ‘teta zubarica’ samo malo pogledati i da neće ništa boljeti. Kasnije smo saznali da je to krivi pristup. Čim mi djetetu sugeriramo da nešto ‘neće boljeti’, ono u svojoj glavi razvije priču da ga sigurno tješimo jer će u stvari itekako da boli. Ne treba dizati preveliku galamu i buku oko odlaska doktoru/zubaru. To treba proteći kao još samo jedan običan dan.
Onda, kada je u autu krenulo cendranje i zapomaganje da hoće baki, a ne zubaru, obećali smo da teta zubarica neće čak niti pogledati, nego da će samo malo pričati s njom. Nakon toga smo se odlučili za varijantu ignoriranja plača i jednostavno smo pričali o nečem drugom dok smo se vozili do zubara.
U čekaonici se nismo stigli niti raskomotiti (srećom), a već smo bili na redu. U ordinaciji su nas dočekale dr. stomatologije Sanja Dalbello i sestra Nataša. Nakon par minuta u ordinaciji oličenoj u smirujuće svjetlo ljubičaste tonove koja je uz obavezni zubarski pribor sadržavala i nekoliko plišanih igračaka, postalo nam je jasno da će ovaj ‘pregled’ proći sasvim u redu.
Naime, prvi pregled podrazumijeva samo upoznavanje s ‘pacijentom’ i procjenu situacije. Dijete se uglavnom upoznaje s ordinacijom, zubarskim priborom, može gledati ili isprobati pomični zubarski stolac (mi nismo došli do djela gdje ga želi sama isprobati, ali mama se navozala).
Doktorica Sanja objasnila nam je da se briga o zubima vodi od izbijanja prvog zuba – koji se čisti namatanjem vlažne gaze oko prsta i laganim trljanjem po zubima radi skidanja naslaga, a potom se, nakon što već djetetu izbije više zubića i dovoljno je spretno samo držati četkicu, uvodi četkanje. Do dvije godine dijete može četkati zube četkicom bez paste, koja se uvodi nakon druge godine života.
-Što se tiče pasti, roditelji se ne trebaju previše brinuti koju koriste i kupovati najskuplju, jer danas omjer cijene i kvalitete više nije toliko izražen. Naime, kontrole dječjih proizvoda su toliko stroge, da pasta ne bi uspjela doći na tržište ako ne zadovoljava sve standarde. Što se tiče četkica, njih treba redovito mijenjati, a pogotovo nakon što dijete preboli neku virozu ili upalu – savjetovala je doktorica.
Ne treba se zabrinjavati što će dijete u to vrijeme gutati dosta paste za zube, jer u stvari, vilica mu je dosta plitka i ono ne može ispljunuti pastu i tekućinu, no pasta je sigurna za ‘jelo’. Oko treće godine života, s to varira od djeteta do djeteta, kreće ‘pljuvanje’ nakon pranja zubića.
Zube bi pak trebalo prati ujutro i navečer, dok ih ujutro dijete može ‘trljati’ samo, navečer bi se za njih trebao pobrinuti roditelj i dobro ih iščetkati, jer preko dana kroz mala usta prođe velika količina hrane, a najveću opasnost za zube predstavlja ona slatka. Zaslađeni čajevi, čokolada..
Dok smo mi pričali i ispitivali sve i svašta, naše dijete je isprobavalo dio stomatološkog pribora, igralo se s igračkama, razmjenjivalo nepovjerljive poglede s doktoricom, sisaljkom usisavalo tekućinu iz čašice. To je bilo vrlo zanimljivo, čak i meni.
Doktorica nam je objasnila da ništa ne treba forsirati te da na prvom pregledu uopće nema potrebe da dijete sjedne u zubarski stolac. Ako se utvrdi da ima pokvarenih zubića, onda se rješavanju karijesa pristupa na idućem pregledu, kada je dijete već upoznato s konceptom zubara. Mene je jako zanimalo kako na tom drugom pregledu doktorica ‘natjera’ tvrdoglave male pacijente da otvore usta, na što mi je ona sa smiješkom odgovorila ‘da imaju oni svoje metode’, što sam joj u potpunosti povjerovala. Roditelj dakako treba biti uz dijete kao podrška, ali zubaru se moraju ostaviti ‘odriješene ruke’.
Nakon što su se naša kćer i tata poigrali sa stakalcem za pregledavanje zuba, spretna doktorica je to iskoristila da i sama ‘baci pogled‘ u usnu šupljinu i tako je u stvari kroz igru uspjela pogledati sve zube. Na sreću, nismo imali niti jedan karijes.
No, na idući ćemo pregled već u svibnju, jer kada jednom počnemo, trebamo i održavati higijenu i zdravlje, a također i kod djeteta stvoriti naviku brige o vlastitim zubima.
Ako bude pregledavanja na zubarskom stolu, već me brine hoće li biti vrištanja i suza.
Objasnila sam doktorici da se meni tu više radi o mojoj vlastitoj neugodi, nego što ‘sažalijevam’ svoje dijete. U stvari me sram ako mi dijete urla i plače na sav glas, a ja ga ne mogu smiriti, na što su mi i doktorica i sestra ponudile suosjećajne priče vezane uz njihovu djecu i priopćile da se svi roditelji suočavaju s takvim problemima te da doktori to u potpunosti razumiju. Moram priznati da mi je puno lakše kada te doktori umire da ne gledaju tvoje dijete ‘kao da je palo s Marsa’.
Činjenica koja sve roditelje ipak treba najviše alarmirati je ta što zubari upozoravaju da danas manje nego ikad brinemo o dječjim zubima. Ako imaju karijes ili su napukli, tješe se da se radi o mliječnim zubima koji će se i tako ‘izmijeniti’. Usto, djeca od malih nogu stječu loše navike i ne vode brigu o svojim zubima što uzrokuje probleme u kasnijim godinama. Usto, roditelji sve rjeđe vode djecu zubaru, zauzeti su i opterećeni svojim poslovima i ne nalaze vremena za takve stvari. Također, strepe i od djetetovog ponašanja prilikom odlaska zubaru, pa onda jednostavno tu odgovornost ‘pometu pod tepih’ i čekaju da je preuzme netko drugi. Vrtić, škola…No, što se duže ta obveza odgađa, i u samoj djeci se javlja sve veći strah, tako da je prvi pregled bolje obaviti dok su djeca još mala i bolje prihvaćaju stvari.
Ako još niste otišli na pregled, a vaše dijete ima većinu ili sve zube te dvije godine ili više, toplo preporučujemo! Oslobodite se straha i samo hrabro, uz dobar pristup moguće je i da ovakav jedan pregled završi u pozitivnoj atmosferi.