Savez gluhoslijepih apelira na novu Ministricu: I naša djeca imaju pravo da ‘čuju’ igru, da u njoj sudjeluju…
Ni nakon 25 godina borbe, gluhoslijepa, gluha i nagluha djeca nemaju pravo na odlazak u vrtiće jer im Ministarstvo obrazovanja ne želi u njima osigurati prevoditelje znakovnog jezika. Otišli su nedavno i korak dalje pa su čak zabranili u vrtićima rad prevoditelja koje su roditelji angažirali uz pomoć Saveza Dodir i gradova Zagreba i Varaždina. Zbog toga je Hrvatski savez gluhoslijepih osoba uputio novoj ministrici Blaženki Divjak pismo sa zahtjevom da se omoguće uvjeti u vrtiću za svu gluhoslijepu, gluhu ili nagluhu djecu koja to zatraže.
– Ta djeca imaju pravo da “čuju” igru, da u njoj sudjeluje, sklapaju prijateljstva, uče o bojama, slovima i brojkama… i steknu potrebne vještine prije polaska u školu. Sve ono što starije generacije gluhoslijepih i gluhih osoba u ovoj državi uglavnom nisu imale – ukratko je sažela predsjednica Saveza Sanja Tarczay.
Najosnovnije je, pojasnila je, pravo djece na korištenje znakovnoga jezika koji im jamče međunarodni dokumenti te istaknula da trenutačno u Hrvatskoj postoji najmanje šestero gluhoslijepe, gluhe ili nagluhe djece koja se žele uključiti u redovit program predškolskog odgoja, ali im to nije omogućeno jer sustav nema reguliranu mogućnost uključivanja prevoditelja znakovnog jezika u rad vrtića.
Na taj se način onemogućuje pravilan psihosocijalni razvoj gluhoslijepog, gluhog i nagluhog djeteta, a posebno u jezično-kognitivnom području – toj je djeci, naime, materinski jezik hrvatski znakovni jezik, što znači specifičan pristup u komunikaciji.
– Iznimnim smo naporima uspjeli od 2014. godine osigurati prevoditelje u vrtiću za dvoje od njih (po jedno gluho dijete u Zagrebu i Varaždinu), uz suradnju s gradonačelnicima Zagreba i Varaždina. To je trebalo biti privremeno rješenje dok se ne pronađe odgovarajuće i trajno, u nadležnosti vašeg Ministarstva. Nakon obećanja gradonačelnika Grada Zagreba o osiguravanja sredstava za plaće prevoditelja (a pregovori za Varaždin su u tijeku) upozoreni smo od predstavnice vašega ministarstva da “bez verificiranog programa ne možemo ući u vrtiće”, što je otvorena ucjena koja istodobno izražava i neznanje što to znači prevoditelj u vrtiću, odnosno koja mu je uloga. Naime, prevoditelj u vrtiću samo prati dijete i prevodi mu sve što se oko njega događa – on nije dio vrtićkog osoblja niti je angažiran od vrtićkog osoblja. On/ona je samo uši i/ili oči gluhoslijepog, gluhog i nagluhog djeteta, a i glas djeteta – istaknula je u pismu Tarczay.
Istaknula je i da su prevoditelji iz Udruge u obrazovnom sustavu prisutni od 1995. godine i da mogu predočiti sjajne rezultate učenika uključenih u program.
– Imajući na umu da problem na koji upozoravamo postoji već godinama i da u komunikaciji s predstavnicima nadležnih ministarstava i dalje ne vidimo pomake pozivamo vas da poduzmete sve potrebne korake za prekid takve diskriminatorne prakse, omogućite da se naš glas čuje, a naša prava osiguravaju – zaključila je predsjednica saveza Tarczay.