Autorica Martina Kvarantan Šmitran smatra da su slikovnice čudesan alat kojim pozitivno utječemo na djecu
Martina Kvarantan Šmitran direktorica je tvrtke Znatiželja, a bavi se organiziranjem i vođenjem treninga i seminara na kojima ljudi uče vještine koje im pomažu da svoj posao rade bolje, a svoj život žive radosnije. Usto, majka je trojice sinova.
Ovaj put je dječji život odlučila učiniti radosnijim i u suradnji s ‘tvornicom priča’ StoryClubom napisala slikovnicu „Matej i patuljak“.
Kako i zašto se odlučila na taj korak i zašto baš suradnja sa Story Clubom?
– Story club je poput škrinjice s blagom. I za nas odrasle i za one male. Odmah mi se svidjela ideja da su priče koje su napisali roditelji, odgajatelji ili ljudi koji obožavaju pisati i oni koji ih mogu vizualno predočiti, dostupne odmah online – objasnila je Martina.
U svojoj poslovnoj praksi, kao trener neurolingvističke psihologije i sama koristi priče i metafore i u predavanjima i u terapeutskom radu s ljudima. One su predivan način, kaže Martina, da čovjeka izvedu iz svakodnevice i povedu u neki drugi svijet u kojem može dobiti odgovore na pitanja koja ga muče, da potraži rješenja na koje nema odgovor, da izvuče pouku koju će primijeniti potom na svoj život. Smatra da su priče čudesan alat kojim možemo pozitivno utjecati na djecu i odrasle, pa zbog toga već duže vrijeme i priča i piše za djecu.
Kako odabrati temu za dobru dječju priču?
– Možda možemo govoriti o nekim generalizacijama. U ranijoj dobi djeca vole priče u kojima su životinje glavni likovi. Nešto kasnije su dječaci skloniji herojima tj. vitezovima i zmajevima, a djevojčice princezama i vilama. No, na stranu toga nekako osjećam da su elementi priče u kojima postoji neki problem koji se na kraju uspješno riješi, a da je njegovo rješavanje vezano uz istraživanje, znatiželju i radost, najbitnija podloga za priču. Hoće li taj heroj ili princeza biti vjeverica, zmaj, stolica ili peglica, manje je važno – smatra Martina.
Vodeći se tom idejom, nastala je priča „Matej i patuljak“. Matej je dječak koji želi upoznati neobičnog patuljka. Da bi ga upoznao, mora otkriti kako je to kad je sretan kao kuća. Zbog toga kreće u potragu za tim osjećajem. Putem mu pomažu ptice, krtica, slonovi. Hoće li se Matej susresti sa patuljkom i otkriti osjećaj sreće, saznat ćete vrlo brzo, ako pročitate priču do kraja.
Ova je priča namijenjena za dob od 2 do 10 godina, a sjajne ilustracije pomažu da djeca i najranije dobi, prate sadržaj i pouku priče.
No, tu očito neće biti kraj njezinog pisanja i suradnje sa StoyClubom, jer su poput izmišljenog dječaka Mateja i njezini sinovi i nećakinje poželjele dobiti svoju priču.
– Te priče zapravo nastaju u jednom intimnom trenutku druženja sa djecom, pred spavanje ili kad se nađu u nekoj njima teškoj situaciji. I baš zato što nastaju uz druženje i maženje, taj zajednički osjećaj stvaranja je najljepši dar koji možete dobiti. Djeca mi pomažu postavljajući dodatna pitanja i samim time sudjeluju u kreiranju fabule, dodavanju karakteristika nekim likovima. Kad te priče kasnije zapišem, to je kao da slažete albume sa fotografijama uživajući podsjećajući se trenutaka u kojima su nastajale i uživajući znajući da će biti pospremljene za budućnost – istaknula je Martina.
Njezini sinovi, pravi su knjiški moljci, barem dva starija koji već znaju čitati sami, dok onaj najmlađi s godinu dana tek počinje istraživati slikovnice.
– Za sada otkriva kakvog su okusa, pa ih stavlja u usta – našalila se naša sugovornica, dodajući kako se sjeća vremena kada je svakog tjedna djeci u knjižnici posuđivala po pet knjiga te da su skoro svakog puta uzimali knjigu Stanislava Marijanovića “Kućna Čudovišta”. Iz njihove kućne biblioteke najčešće je čitano štivo Seana Coveya “7 navika sretne djece”.
Želite li pročitati slikovnicu „Matej i patuljak“ , like i share na tekst na Facebooku te u komentar upišite najdražu slikovnicu svoje djece.
Ivica i Marica ?