Roditeljstvo, baš kao i osobnost ima svoje posebnosti. Tako su neki roditelji “mekani” a drugi “tvrdi”. Najčešće se roditeljska stega i čvrstoća očekuju od oca, dok se toplina i nježnost očekuju od majke.
No, jasno je da pravila nema i da je opet sve stvar osobnosti pa su tako mnoge majke strože od očeva, a očevi nježniji od majki.
Psiholozi su se istraživali ponašanja i pristup majki u odgoju pa su ih tako u grubo podijelili na nježne i popustljive, nježne ali stroge i čvrste koje sve žele imati pod svojom kontrolom.
Majke koje kontroliraju djecu ne poštuju činjenicu da je dijete svoju osoba
Mame koje nježno pristupaju roditeljstvu oslanjaju se uvijek na potvrđivanje emocija i komunikaciju s djecom, strože imaju raspored i vole red u svojoj kući, ali ipak razumiju djetetovu potrebu da budu kreativno i slobodno, a čvrste mame žele kontrolirati ponašanje.
Upravo ta vrsta majčinstva smatra se najmanje idealnim oblikom roditeljstva jer može imati ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje djece.
Prema stručnjacima, postoje dvije vrste roditeljske kontrole, a to su kontrola ponašanja i psihološka kontrola.
Kontrola ponašanja odnosi se na izravno upravljanje djetetovim ponašanjem. Takve mame uvijek paze gdje im se djeca nalaze u svakom trenutku.
Psihološka kontrola kontrolira emocionalni i psihološki razvoj djeteta. One obično ne reagiraju na djetetove emocionalne potrebe. Ne poštuju činjenicu da dijete ima svoju osobnost.
Moguće posljedice
Biti majka koja kontrolira ima veliki utjecaj na mentalno zdravlje djeteta. Prema psiholozima, postoje neke stvarne posljedice za kontroliranje ponašanja, a jedna od najvećih je činjenica da su djeca iscrpljena ovom metodom roditeljstva.
“Roditelj kontrolor” često će ih uključiti u mnoge aktivnosti za koje smatra da su bitne za njihov rast i dobrobit.
To također ometa djetetovu sposobnost da bude kreativno, jer mu se stalno govori što da radi, a što ne.
To im ne dopušta sposobnost da sami razmišljaju i rješavaju probleme kada na njih naiđu u stvarnom svijetu. Djeca će se također početi bojati grešaka, a greške su vitalni dio razvoja, u bilo kojoj dobi, i zdrave su za razvoj djeteta.
Roditelj koji kontrolira također se vjerojatno nosi s nekom tjeskobom, a nervozna majka može odgajati uglavnom nervozno dijete.
Također je jedna psihološka studija otkrila da su djeca koja su odrasla uz roditelje koji kontroliraju bili izloženi povećanom riziku od depresije i anksioznosti.
Kako prestati kontrolirati dijete
Majke koje kontroliraju svoju djecu smatraju da je to u najboljem interesu njihovog djeteta, pokušavaju osigurati da im je dijete na sigurnom i da ima sve mogućnosti na raspolaganju.
Međutim, važno je prepoznati znakove gdje je mama možda previše nametljiva i pokušati smanjiti kontrolu nad djetetom.
Najbolje što možete učiniti je prepoznati da je neovisnost najbolji način da svom djetetu date zdravu osnovu za odgovornost. Kad dopuštamo svojoj djeci da imaju neku neovisnost, u sigurnom prostoru, dajemo im alate za donošenje odluka kao odrasli.
Mama može početi razmišljati o sebi kao o “vodiču” umjesto o “šefu”. Također je važno dopustiti djeci da imaju svoje mišljenje. Možda su mali ali imaju osobnost i imaju svoja razmišljanja i ideje.
Otvorite komunikaciju i čujte njihovo mišljenje o obiteljskim događajima i dnevnom rasporedu. To ne znači da donose sve odluke, ali osjećaju se uključeno i kao da imaju pravo glasa.
Djeca koja odrastaju osjećajući se kao da ih kontrolira njihova “mama” mogu imati tendenciju da se pobune dok su tinejdžeri, a to znači da to može ometati odnos između djeteta i roditelja. Mnogo je bolje raditi zajedno kao tim.
Foto:
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.Komentirajte