Ako se dijete teško koncentrira, nestrpljivo je i lako ga ometaju vanjski podražaji posumnjajte u ADHD sindrom
Već od druge godine života roditelji bi dio svoje pažnje trebali posvetiti promatranju ponašanja svoje djece, a o svim uočenim sumnjama i porazgovarati s pedijatrom. Jedan od sindroma koji se opažanjem može otkriti još u ranom djetinjstvu je manjak koncentracije, odnosno ADHD sindrom (skraćeno od eng. Attention Deficit/Hyperactivity Disorder, deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj).
Riječ je o poremećaju pažnje o čemu treba povesti računa jer se dijagnoza postavlja kod čak 8 do 10 posto djece. No, budući da o što ranijem otkrivanju ovisi i ishod liječenja važno je obratiti pažnju na njihove brojne svakodnevne ispade koji su najraniji znak na uzbunu. Obično se simptomi sindroma pojavljuju između druge i sedme godine života kada se dijete uči izražavanjem emocija, igri, te drugim socijalnim vještinama zbog čega roditelji simptome najčešće prepišu ‘odrastanju’.
Često se događa i suprotno da roditelji pomisle da njihovo živahno dijete, koje je prepuno energije, u stalnom pokretu, znatiželjno, brbljavo ima ADHD sindrom što naravno nije uvijek točno. No, iako siguran odgovor na to ima li vaše dijete ADHD sindrom ili je samo malo živahnije mogu dati samo stručnjaci – dječji psiholozi, defektolozi ili psihijatri, pomoću ovih savjeta već i sami možete odvagati o čemu se radi.
- Dijete se teško usredotočuje na jednu aktivnost pa u rukama uvijek ima više različitih predmeta ili igračaka
- Burno i emotivno reagira nemajući uvid u posljedice ponašanja te djeluje prije nego promisli, a ima i česte ispade bijesa.
- Skače s jedne aktivnosti na drugu te ima izražajne i nagle promjene emocija. Lako se uzbudi.
- Nema mira i strpljenja saslušati upute, pri tom se ponaša kao da ga nešto ometa. Stalno ostavlja dojam da ne sluša čak i kada mu se direktno obraćamo
- Teško se koncentrira i lako ga ometaju vanjski podražaji. Dijete rijetko sjedi u jednom položaju i gotovo nikada nije mirno, čak ni za vrijeme pričanja priča, jela, gledanja televizije, uvijek se kreće i ne posvećuje svu pažnju toj aktivnosti koja mu je nametnuta kao trenutno glavna.
- Dijete voli stalno biti u pokretu. Na primjer, nikada se ne zadržava na jednom mjestu duže s jednom igračkom već ih stalno mora mijenjati, ili se pak kretati.
- Gotovo nikad ne šuti, često viče na sav glas i u tomu uživa. U većini slučajeva, dijete koje pati od ADHD sindroma kazat će neprimjerene komentare, ili će reći krive stvari u krivo vrijeme. Dakle, ljudi imaju tendenciju da vjeruju da se dijete čudno ponaša ili nije dobro odgojeno no riječ je o simptomima.
- Dijete koje pati od ADHD je vrlo nestrpljivo sa vršnjacima i drugom djecom. Tako drugu djecu ometaju u igri ili u razgovoru, upadju u riječ i remete aktivnosti.
- Ne prihvaća djecu sa sličnim ponašanjem. Smatra da je teško sudjelovati u aktivnosti takvih grupa te za njih nema strpljenja.
- Djete sa tim simptomom često se ne može kontrolirati pri mirnim aktivnostima, naročito u vrtiću ili drugim mjestima gdje treba u određenom trenutku biti miran. Takva djeca teško slušaju i ono što pričaju odrasli poput teta u vrtiću.
- Ako dijete pati od ADHD onda ne želi ničiji savjet, naročito ne svojih vršnjaka ili prijatelja. Ponekad u bijesu takva djeca mogu čak i fizički napadati prijatelje, a prati ih i glas da su veoma odvažni i ne boje se stranaca.