Naučiti dijete da samo zaspe čini vam se kao nemoguća misija? Pokušajte neke od ovih metoda
Ponekad se čini da se djeca nikad ‘ne gase’, što su umorniji, postaju sve hiperaktivniji i ubacuju u višu brzinu. I onda se u jednom trenutku iznenada sruše od umora.
Treba imati na umu da djeci treba adekvatan san koji je nužan za njihov pravilan razvoj i emocionalnu stabilnost. Kad su dobro naspavani lakše će se nositi sa svojom naravi, bit će bolje raspoloženim manje razdražljivi te ono što je najvažnije – zdravi. Jer dobar san je preduvjet za zdrav razvoj svih tjelesnih funkcija. Također, svaka stresna situacija koju imate – rastajanje od roditelja jer je došla dadilja, odlazak u vrtić..sve je lakše riješiti i dogovoriti s odmornim, nego neispavanim djetetom.
Čini se da su neka djeca rođena kao ‘dobri spavači ‘ i vole dug, okrepljujući san i jednostavno su sposobna uspavati se sama otkad znaju za sebe. Većina roditelja, na žalost, nije te sreće.
No, dobra vijest za njih je ta što je odlazaka na spavanje u biti navika i ta se navika može naučiti, savjetuje doktorica Laura Markham, dječja psihologica.. Možda će potrajati dok se navika ne razvije, ali ako ste dosljedni, vaše će dijete naposljetku naučiti zaspati samo i kroz neko vrijeme, divnog li čuda, prespavati cijelu noć
Pokušajte sljedeće:
‘Smirite situaciju’ već neko vrijeme prije polaska u krevet
Potrudite se da sat dva prije vremena koje je predviđeno za odlazak u krevet nastane zatišje. Dakle, bez vike, vrištanja i trčanja po kući. Stvorite mirnu atmosferu, slušajte pjesmice ili gledajte neki crtić, ali samo pod uvjetom da je potpuni mir.
Ako je moguće, slijedite rutinu svaki dan
Tu se misli na odlazak u krevet uvijek u isto vrijeme, ako je to ikako moguće ili barem približno. Također, neka odlazak u krevet uvijek bude popraćen istim nizom događaja – npr. večera –kupanje –pranje zubi – crtić – odlazak u krevet – ušuškavanje – pričanje priče dok dijete tone u san. Pokušajte se pridržavati svog plana jer djeca su vrlo vješta u smišljanju kako ‘rastegnuti’ vrijeme i ukrasti pet minuta tu, pet minuta tamo. Ima djece koja se žestoko protive nastanku rutine, ali pokušajte im doskočiti na način da osmislite ‘sat’. ‘Sat’ možete okriviti za sve. Napravite veliki karton na kojeg možete i sami nacrtati djetetove aktivnosti prije spavanja – npr. Kadu za kupanje, četkicu za zube za pranje zubi, tanjur, za večeru, slikovnicu…kraj svakog crteža upišite vrijeme kada se što odvija prije spavanja. I držite se sljedećih izjava: ‘Sat kaže da je vrijeme da izađeš iz kade i obučeš se. Ako požuriš, ostat će vremena za još jednu priču prije spavanja.’
Pomozite djetetu da samo ‘navije’ svoj unutarnji sat
Mnogi roditelji griješe misleći kao pošalju dijete spavati kasnije, da će biti više umorno i da će lakše zaspati. Krivo, zato što pri povećanom umoru hormoni stresa počnu izlučivati adrenalin i dijete nakon toga kao da ‘poludi’. Većini djece najbolje odgovara odlazak na spavanje između 18:30 i 20 sati, ovisno o dobi djeteta. Kada odu na počinak kasno, djeca znaju biti nervozna, često se bude za vrijeme noći i znaju se probuditi i jako rano ujutro, pri čemu se roditelji čude kako je to moguće ‘kada si otišao spavati u ponoć!’
Izvježbajte dijete da njegovo tijelo samo stekne rutinu spavanja – prigušite svjetla u sobi kako večer odmiče, smanjite intenzitet kretanja, igre i aktivnosti. Dijete će nakon ustaljenog odlaska u krevet i ponavljanja ovih aktivnosti, samo ‘osjetiti’ kada je vrijeme za spavanje i usporiti.
Neka krevet bude udobno mjesto
Djeca prolaze kroz razne cikluse sna, pri čemu prije padanja u pravi, duboki san, još se jednom posve malo razbude. Vaš cilj je da osigurate da se dijete u tom zadnjem ‘trzaju’ ne razbudi zbog neke neugodnosti. Pripazite da je tv stišan, da drugi ukućani ne lupaju, da ne radi perilica rublja. Navucite zavjese da ulično osvjetljenje ne bi obasjavalo sobu. Također, prije odlaska u krevet prozračite sobu jer nitko ne voli spavati u zagušljivom prostoru. Pobrinite se da djetetu nije prevruće niti prehladno.
Na kraju – kada dijete napokon dobije svoj prvi pravi krevet – pustite ga, ako je moguće, da ga samo odabere. Računajte na to da novi krevet djetetu daje više slobode – može samo ustati kada god hoće, pa tim donosi i više nesigurnosti, pa budite sigurni da je dijete spremno na takav korak.
Mnoga djeca trebaju nešto prigristi kako bi prespavala cijelu noć
Djeca se razvijaju i rastu i zato nije čudno što netom prije spavanja žele nešto pojesti, kako bi lakše ‘progurala’ noć. Neka u hrani ne bude niti malo šećera jer on potiče buđenje i energiju, a također pazite da poslužite nešto predvidljivo i uobičajeno, da se dijete ne bi previše ‘uzbudilo’ zbog nesvakidašnjeg obroka. Dakle, bočica mlijeka, kifla, tost, malo salame..uobičajeno.
Nemojte prerano izbaciti dnevna spavanja
Iako svako dijete ima različite potrebe, mnoga djeca nisu se spremna odreći dnevnih spavanja do tri godine, pa ih pokušajte ‘zadržati’. Ako izbacite ‘spavance’ a dijete na to nije spremno, samo će cijeloga dana biti nervozno, hiperaktivno, a uspavljivanje navečer tek će tada postati pravi izazov.
Pobrinite se da djeca tijekom dana provedu dovoljno vremena na svježem zraku, suncu i imaju dovoljno aktivnosti
Da, bake su imale pravo – djeca uistinu spavaju bolje ako provedu više vremena na svježem zraku.
Samo, neka to vrijeme ne bude jedan sat prije odlaska na spavanje, jer se neće uspjeti dovoljno smiriti. I, vjerovali ili ne, smijeh je ključan za dječji sretan razvoj i oslobađanje anksioznih osjećaja. Nasmijavajte dijete, čak i prije spavanja – na taj će način izbaciti sve negativne emocije iz sebe i lakše zaspati.
Odlučite s ‘za’ ili ‘protiv’ spavanja u obiteljskom krevetu
Mnoga djeca lakše zaspu ako legnete uz njih i mazite ih, no neki roditelji nastoje ovo pošto poto izbjeći jer često i sami zaspu uz djecu i tako izgube cijelu večer. Ovo je jednostavno individualna odluka – možete uspavljivati dijete maženjem i pričekati neko vrijeme da dovoljno odraste da bi zaspalo samo. Jer u većini slučajeva, što je dijete starije, lakše će naučiti i prihvatiti da se samo uspava. Mnoge majke koje rade cijeli dan posebne su ljubiteljice ovog ‘zajedničkog uspavljivanja’, jer kada zaspu s djetetom, ujutro se probude vesele i odmorne. No, ako ne želite da dijete ostane u vašem krevetu nakon što ga uspava postoje dva problema: Prvi je taj da ćete ga morati premještati u njegov krevet, što će vas razbuditi, a može razbuditi i dijete. Drugi je problem što će se dijete tijekom noći probuditi, jer to su normalni ciklusi djetetovo sna, i budući da je zaspalo uz vas, htjet će vašu blizinu. Ako mu ne mislite dopustiti da se uvuče kod vas u krevet, klonite se zajedničkog uspavljivanja.
Naučite nove navike spavanja
Ako uspavljujete dijete nošenjem ili ljuljanjem kolijevke, kada se dijete probudi tijekom noći, očekuje ljuljanje i nošenje da bi ponovno zaspalo jer je naviklo na te stvari. Ako ne želite stalno nositi i ljuljati, i tako iz noći u noć, morate naučiti dijete da se samo uspava pomoću drugih tehnika. Kada ga navečer uspavljujete, stavite ga u njegov krevet budnoga, da se navikne na osjećaj ‘samouspavljivanja’. Razbijanje djetetove rutine uspavljivanja može biti veliki izazov jer će dijete teško shvatiti zašto ga sada odjedanput nećete više nositi? Možete očekivati da će htjeti da ste blizu njega kako bi zaspalo. Krenite s učenjem novih navika polako, na primjer nosite dijete samo kratko, da se ne uspava potpuni i stavite ga u krevet te neko vrijeme pjevajte ili ga mazite po glavi dok ne zaspe samo. I tako sve više skraćujte period nošenja dok dijete ne nauči da je stavljanje u krevet vrijeme kada mora samo zaspati.
Odglumite za dijete odlazaka na spavanje s plišanim životinjama ili lutkama
Odglumite djetetu kako izgleda odlazak na spavanje, neka jedna lutka bude mama, druga tata, a treća dijete. Po ponašanju lutaka dijete bi trebalo shvatiti koja lutka je ono i kako na kraju, unatoč svim naporima, dijete legne u svoj krevetić i zaspe. Neka kraj predstave bude ‘sretan’ da dijete uvidi kako lutka svaki put ode sretna na spavanje i kako su mama i tata tu, ako nešto zatreba.
Započnite polako
S navikavanjem počnite polako. Obavite rutinu prije odlaska u krevet i krenite s uspavljivanjem prvo na način da držite dijete dok ne zaspe. Iskoristite to vrijeme za meditaciju, razmišljanje ili slušanje neke muzike. Kada dijete savlada ovakav način uspavljivanja, krenite na drugu fazu – ne smijete držati dijete, ali ga smijete dodirivati. Uskoro bi dijete trebalo naučiti zaspati samo ako ga držite za ruku ili ako mu položite dlan na čelo. Također, nekoj djeci u ovim trenutcima od pomoći zna biti neka velika plišana životinja koju zagrle kao zamjenu za majčinu blizinu. Nakon što je i ovaj korak savladan, krenite uspavljivati dijete tako što ćete samo sjediti pokraj njega. Za početak ćete morati sjediti jako blizu, da pomazite dijete na kratko ako bude potrebe. I na kraju, počnite sjediti sve dalje i dalje, dok se na kraju ne nađete s druge strane sobnih vrata. Ako se dijete slučajno uspravi u krevetu – monotonim glasom ga opomenite da je vrijeme za spavanje, da je kasno i neka legne.
Druga varijacija uspavljivanja je da tiho obavljate neke poslove u sobi dok dijete leži u krevetu. Vaša prisutnost i blizina mu daju osjećaj sigurnosti, pa tako lakše zaspe, a vi još i obavite neki posao. Procijenite je li to izvedivo s vašim mališanom.
Ne posustajte ako dijete, nakon što je naviknulo zaspati samo, ipak jednu večer traži da budete uz njega. To vas neće izbaciti sa sedla i poremetiti vašu novostečenu rutinu, pa se zato opustite.
Što ako dijete plače?
Za djecu je slanje u krevet ponekad kao odlazak u Sibir, kilometrima daleko od mame, pa se može dogoditi da dijete počne plakati i moliti za stari način uspavljivanja. Vaš posao je da saslušate svoje dijete i zatim upotrijebite neku od ovih fraza ‘Nemoj brinuti, mama će biti vrlo blizu, ‘Doći ću čim me pozoveš’, ‘Znam da možeš zaspati i bez mene’. Kada pustite dijete da se isplače u vašoj prisutnosti, to često zna biti pravi ventil za oslobođenje od strahova. I treba napomenuti, potpuno se razlikuje od onoga kada ostavite dijete samo u sobi da se ‘isplače pa će zaspati od umora’ jer je dijete tada ostavljeno samo sa sobom i svojim strahovima. Smirujte i držite dijete dok se dobro ne isplače. Ako ipak postane histerično zbog mogućnosti od razdvajanja, prihvatite činjenicu da možda jednostavno još nije spremno i pokušajte opet za mjesec dana na primjer.
Morate se pomiriti s tim da je učenje samouspavljivanja, kao i ostalih stvari (korištenje tute, puhanje nosa) proces koji se ne uči preko noći.
Također, imajte na umu da je prvih par noći nove rutine najteže. Može proći sat vremena ili čak duže dok vaše dijete ne prihvatin ove metode i umjesto vas zagrli plišanu igračku. Najbitnije je da ste u blizini i da možete uvjeriti dijete da ste tamo uz njega i da je novi način uspavljivanja dobar. Lako bi se moglo dogoditi da do kraja tjedna dijete zaspe čim ga stavite u krevetić.
Noćna buđenja
Ova radnja je često vezana uz djecu koju roditelji još uvijek uspavljuju. Dakle, jednoga dana kada se vaše dijete bude znalo samo uspavati, mala je šansa da će se probuditi po noći i željeti upuzati vama u krevet. Znat će se ponovno uspavati samo. Ako dijete usred noći traži vašu prisutnost, pokušajte umanjiti ta noćna buđenja na način da dijete ne uzmete k sebi, nego da ga vratite u njegov vlastiti krevet i sjednete pokraj njega dok ponovno ne zaspi.
Nagradite djetetove uspjehe, pa makar i lijepom riječi
Dijete treba motivaciju i zato mu recite koliko ste ponosni zbog njegovog napretka. možete biti kreativni pa uvesti i male jutarnje nagrade za ‘dobro odrađenu noć’. I upamtite, pružite djetetu dovoljno maženja i fizičke bliskosti preko dana, pa će manje zahtjevno biti navečer. Ovaj postepeni program ima za cilj stvoriti u djetetu osjećaj sigurnosti, tako da na kraju zaspe čim mu glava dodirne jastuk, a vi oduševljeno shvatite da imate cijelu večer samo za sebe!
foto: Vernon Swanepoel