Zaposleni roditelj ima malo vremena u danu na raspolaganju za svoje dijete
Biti zaposleni roditelj znači stalno balansirati između obaveza – od sastanaka, poziva, kupovine i plaćanja računa do vrtićkih prijavnica i treninga. Zato mnogi roditelji postavljaju isto pitanje: ako sve vrijeme trošimo na logistiku, kada zapravo stižemo uživati u vremenu s djecom? Odnosno, ako radimo od 8 do 16 sati i stižemo kući oko 16:30, koliko nam kvalitetnog vremena stoj ina raspolaganju ako naše dijete ide spavati u 20 sati?
Jedna nova mama na Redditu otvorila je upravo tu temu nakon što je primijetila da, otkako se vratila na posao, svoje dijete jedva vidi. Najviše ju je zbunjivalo zašto se gotovo svugdje preporučuje da bebe i mala djeca spavaju od 19 do 7 sati. Njoj, kao zaposlenoj mami, takav raspored ostavlja vrlo malo prostora za kvalitetno vrijeme s kćerkicom.
-Stalno se postavljaju neke preporuke kada bi mala djeca trebala ići na spavanje, pa se za najmlađe preporučuje granica od 19 sati. Kada bih to poštovala, dnevno bih imala oko tri sata čistog vremena za biti sa svojim djetetom. Smatram da je to nedovoljno i za majku i za dijete – komentirala je.
Ako b pak dijete išlo spavati oko 21 sat, taj bi se broj povećao na oko pet sati – što se njoj činilo daleko logičnijim. No, takve preporuke gotovo se nikada ne spominju.
Treba li onda žrtvovati koji sat djetetova sna radi produljenja druženja s roditeljima?
U komentarima se odmah razvila živa rasprava – od duhovitih komentara, do onih vrlo praktičnih.
Jedan je roditelj šaljivo opisao kako je njegovo dijete ionako osiguralo „kvalitetno vrijeme“ noću, odbijajući spavati. Drugi je ispričao da mu je sin godinama ustajao u 5 ujutro, bez obzira na to kada bi zaspao, pa je jutarnje crtane filmove naučio gledati sam.
Mnogi su, međutim, ponudili podršku novoj mami i poručili joj da nema univerzalnog pravila koje vrijedi za svaku obitelj. Dijete, posao, ritam kućanstva – sve je to individualno i promjenjivo.
Najkorisnije savjete mogli bismo sažeti ovako:
1. Raspored treba služiti obitelji – ne obrnuto
Svakodnevni ritam treba biti onakav koji omogućuje da se roditelji i djeca vide, zagrle i provedu vrijeme zajedno. Ako to znači pomaknuti odlazak na spavanje na 20 ili 20:30 – sasvim je u redu.
2. Svaka beba je drugačija
Neka djeca rano ustaju bez obzira na vrijeme spavanja, dok druga mogu pratiti fleksibilniji ritam. Roditelji često s vremenom sami otkriju što njihovom djetetu najviše odgovara.
3. Rasporedi se mijenjaju
Zubi, razvojni skokovi, bolesti, vrtić, škola – sve to mijenja dječji san. Zato raspored koji danas funkcionira ne mora vrijediti i za nekoliko mjeseci.
4. Roditeljska prisutnost važnija je od satnice
Mnogi roditelji rade duge dane i djecu vide tek kratko navečer. No vikendi, jutra, zajedničke rutine i mali rituali mogu biti iznimno vrijedni. Kvaliteta odnosa ne mjeri se brojem sati, nego toplinom i povezanošću.
Na kraju, poruka koju je više roditelja ponovilo bila je jasna: ne postoji jedno ispravno vrijeme za spavanje. Ako dijete dobije dovoljno sna, a obitelj funkcionira – sve je u redu.
Za mnoge zaposlene roditelje pomicanje spavanja male djece s 19na 20 sati može biti savršeno rješenje: dijete i dalje ima stabilnu rutinu, a roditelji dobivaju više dragocjenog vremena s njim. A upravo to vrijeme – bez obzira pada li u 19, 20 ili 21 sat – zapravo je ono što djeci najviše znači.
foto: Freepik