Djeca se lažima počinju služiti od prve godine života, ako nešto ne poduzmete do puberteta u tomu postaju već pravi znalci
Ako su vam stvari po kući počele nestajati, svako malo pronađete nešto razbijeno, a krivac se nikada ne javi, čak ni na izravne upita, znajte da u kući imate malog ‘lažljivca’ ili ‘lažljivicu’. Srećom, problem još uvijek nije tako velik no važno je da se s njim odmah uhvatite u koštac kako se navika ne bi razvijala zbog čega bi problema mogli imati u starijoj školskoj dobi.
Psiholozi tvrde da se djeca ne rađaju s moralnim kodom. Promatraju nas odrasle i uče kako da se postave u raznim situacijama.
Objasnili su stoga kada se djeca prvi put susreću s lažima, kako se učenje o laži razvija te koji još faktori u odrastanju odlučuju o razvoju vještina laganja:
Od rođenja do 3. godine:
Djeca su u ovoj fazi odrastanja vrlo zbunjena i ovisna o odraslima. Često ono što odraslima izgleda kao “laž” nije prava laž već greška ili pokušaj djece da se zaštite i smekšaju odrasle. Naime, djeca ne žele biti u nevolji s odraslima jer o njima ovise pa im se ne žele zamijerati. Plaši ih svaki ljuti ton odraslih osoba jer se žele osijećati sigurno.
Djeca u dobi od 3. do 7. godine:
U tom periodu naročito je izražena dječja mašta, a budući da djeca ne razlikuju najbolje stvarnost od igre, događa se i da dolazi do neželjenih laži. Djeca će tako pričati i o izmišljenjim prijateljima i događajima na kojima su bili zbog čega može izgledati da su već pravi lašci..
Dob od 5. do 10. godine:
U ovom periodu djeca već veoma dobro znaju što je laž. Djeca će u toj fazi nastojati uvijek dolaziti do istine i sve će učiniti jer žele biti na strani istine. Oni žele biti “velika djeca”. Oni su ti koji će vikati ‘lažljivac lažac’.
Preko 10.
Oni savršeno dobro znaju kada su govori istina ili izravno laže.
Osim dobi djeteta, i drugi faktori mogu utjecati na korištenje laži kod djece. To su:
Pogreške
Ponekad djeca lažu bez razmišljanja, a zatim se, kako bi se opravdali ukopavaju sve dublje u laži.
Mama kaže ljutito: “Tko je pustio psa van?” Dječak automatski kaže, “Ja nisam !” Ups. Zašto je to učinio kad je mogao sve izgladiti u početku? U međuvremenu mama saznaje istinu, dijete ne želi priznati… Sada postoje tri problema: izvorni problem, laganje i mamin bijes.
Lažu iz straha
Kada djeca znaju da su nešto pogriješila, a znaju da će to saznati odrasli ona se prepadnu pa krenu u izmišljanje. Djeca na taj način nastoje izbjeći sukobe s odraslima.
Lažu kada izbjegavaju da urade nešto što ne žele učiniti
Ovdje je riječ o klasičnom primjeru izbjegavanja nekih zadataka koje dijete ne voli. Npr. ukolku ima zadaću iz matematike, a ne voli taj predmet, na roditeljev upit da li je zadaća napisana reći će da je, iako je istina daleko od toga. Djeca će to učiniti kako bi izbjegla sukob.
Ne shvaćaju kada je društveno primjereno lagati, a kada to nije
Ima trenutaka kada djeca neće kao što to čine odrasli svjesno lagati ne osijećajući krivnju. Najbolji primjer je pitanje Kako si? Budući da svatko očekuje odgovor ‘Dobro’, ona je ustvari društveno prihvaćena laž jer ne moramo biti dobro da bi to kazali. Najčešće osoba i nije dobro no to su pitanja koja trebaju pozitivne odgovore. Djeca će tu biti iskrena pa će izazvati smijeh kada na odgovor ‘Kako si’ jednostavno kažu ‘ljuto, umorno, pusti me’ i slično…
Lažu radi prihvaćanja
Manje sigurna djeca često posežu baš za lažima kako bi ostali ili postali dio ekipe. Umjesto da se vršnjaci na njih postavljaju oni si lažima osiguravaju mjesto u društvu i postaju cool. Lažu kako bi pridobili vršnjake.
Lažu o pravilima, dopuštenjima…
Roditelji starijoj djeci baš kao i manjoj postavljaju ograničenja no budući da manje dijete neće imati društvene posljedice zato što mora u krevet u 21 sat, stariji školarac ili školarka neće priznati da se doma mora vratiti do 22 sata. Stoga krenu laži jer nitko ne želi biti najjadniji u ekipi. Slično je i s drugim slobodama…
‘Majmun vidi, majmun radi’
Baš po staroj poslovici, ako roditelji imaju naviku laganja, nije čudno zašto iste izgovore imaju i djeca. Ona će brzo povezati da ste ostali kući jer vam je na poslu bilo naporno, ili ako ste umorni, a izmislili ste bolest. Ako su djeca svjedoci vaših igrica, nemojte se iznenaditi kada pokušaju sličnu priču prodati i vama: ‘Boli me trbuh…imam proljev….zub me boli…’. Nemojte nipošto zanemarit dječje vapaje no svakako se raspitajte očekuje li dijete ispit ili slično…Slično je i s brzom vožnjom ili varanjem na porezu. Ako tata i mama voze brzo, teško da će se i njihova djeca držati ograničenja kada krenu voziti automobile..
Pataloško laganje
Ono može biti i začetak duševne bolesti kao poremećaj ponašanja ili patološkog laganja. U tom slučaju obično postoji više nego jedan simptom uz laganje. To su djeca koja su često postaju toliko vješta u tome da je teško shvatiti da li je uopće laž.
Izvor slika: Lance Neilson, psychcentral.com