Kada roditelj uvijek govori “da”, djeca ga smatraju spontanim i zabavnim
U mnogim obiteljima postoji takozvani „zabavni roditelj“. To je mama ili tata koji uvijek ima energije za igru, smišlja spontane aktivnosti, dopušta još pet minuta budnosti prije spavanja i često je prvi izbor kada dijete traži društvo za zabavu. Na prvi pogled, takav roditelj djeluje kao idealan – opušten, nasmijan i uvijek spreman za avanturu.
No stručnjaci upozoravaju da pretjerano oslanjanje na ulogu „zabavnog roditelja“ može imati i manje vidljive posljedice za dijete, roditeljski odnos i obiteljsku dinamiku.
Tko je zapravo „zabavni roditelj“?
Prema psihologinji Tamar Z. Kahane, zabavni roditelji često su spontani, zaigrani i spremni spustiti gard pred djecom. Ne opterećuju se savršenstvom, znaju se našaliti na vlastiti račun i lako ulaze u dječji svijet mašte.
Takvi roditelji često:
- organiziraju igre i zajedničke aktivnosti
- češće govore „da“ nego „ne“
- dopuštaju više slobode u svakodnevnim rutinama
- nastoje izbjeći sukobe i discipliniranje
- žele da ih djeca doživljavaju kao pristupačne i bliske osobe.
Iako se ova uloga često povezuje s očevima, stručnjaci naglašavaju da to nije pravilo. U mnogim obiteljima upravo su majke te koje preuzimaju zabavniji pristup, dok u nekim slučajevima oba roditelja dijele odgovornosti podjednako.
Zašto je zabava važna u odgoju?
Igra i opuštena interakcija imaju važnu ulogu u dječjem razvoju. Kada su djeca opuštena i osjećaju se sigurno, lakše razvijaju kreativnost, maštu, socijalne vještine i sposobnost rješavanja problema. Stručnjaci ističu da upravo kroz igru djeca obrađuju emocije, uče suradnju i stvaraju uspomene koje ostaju cijeli život.
Prednosti ovakvog pristupa mogu biti brojne:
- jača emocionalna povezanost između roditelja i djeteta
- smanjuje stres u obiteljskom okruženju
- potiče otvorenu komunikaciju
- povećava osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti
- djeca se često lakše povjeravaju roditelju s kojim imaju opušten odnos.
Korist imaju i sami roditelji. Zaigranost može pomoći odraslima da se opuste, smanje svakodnevni stres i ponovno otkriju kreativnost koju često potiskuju zbog brojnih obveza.
Kada zabava postaje problem?
Problem nastaje kada roditelj postane toliko usmjeren na zabavu da počne zanemarivati granice i odgovornosti. Djeca tada mogu početi doživljavati roditelja više kao prijatelja nego kao osobu koja ih vodi i postavlja pravila.
Psiholozi upozoravaju da djeci, uz ljubav i zabavu, jednako trebaju jasne granice. One stvaraju osjećaj sigurnosti i predvidljivosti. Kada pravila nisu dosljedna, djeca se mogu osjećati zbunjeno i nesigurno.
Primjerice, ako jedan roditelj dopušta dodatno vrijeme pred ekranom, kasnije odlaske na spavanje ili ignorira dogovorena pravila, dok drugi pokušava održati rutinu, dijete prima proturječne poruke. S vremenom može početi testirati granice i koristiti razlike među roditeljima u svoju korist.
„Dobar policajac“ i „loš policajac“
Jedna od najčešćih posljedica ove dinamike jest stvaranje podjele na „zabavnog“ i „strogog“ roditelja.
Dok jedan roditelj organizira igre, izlete i opuštene aktivnosti, drugi se bavi domaćim zadaćama, liječničkim pregledima, rasporedima, kućanskim obvezama i disciplinom. Takva podjela može dovesti do frustracije i osjećaja nepravde.
Stručnjaci ističu da roditelj koji stalno mora provoditi pravila često razvija osjećaj da je ostavljen sam u odgojnoj ulozi. S druge strane, „zabavni roditelj“ može nesvjesno narušavati autoritet partnera.
Dugoročno, to može stvoriti napetost među roditeljima, ali i otežati djetetu razumijevanje očekivanja i odgovornosti.
Kako pronaći ravnotežu?
Stručnjaci naglašavaju da cilj nije prestati biti zabavan roditelj. Naprotiv, djeci trebaju roditelji koji će se igrati, smijati i stvarati lijepe uspomene. Ključ je u ravnoteži između topline i autoriteta.
To znači:
- dogovoriti zajednička kućna pravila
- dosljedno ih provoditi bez obzira na raspoloženje
- odvojiti vrijeme za igru i zabavu
- ne koristiti popustljivost kao zamjenu za kvalitetno provedeno vrijeme
- njegovati odnos u kojem dijete zna da je voljeno, ali i da postoje granice.
Važno je zapamtiti da djeci nisu potrebni roditelji koji će ih neprestano zabavljati. Potrebni su im odrasli koji će ih istovremeno nasmijati, saslušati, zaštititi i naučiti odgovornosti. Upravo kombinacija bliskosti, igre i jasnih granica stvara okruženje u kojem se djeca osjećaju sigurno, voljeno i spremno za zdravo odrastanje.
foto: Freepik