Ovise li dječja prijateljstva o ponašanju roditelja?
Nikada nisam bila osoba koja lako sklapa nova poznanstva, napisala je jedna mama na društvenim mrežama. Kaže da voli svoj mir, ima nekoliko bliskih prijateljica, a slobodno vrijeme uglavnom provodi kod kuće. Kraći razgovori ispred škole dok čeka dijete, druženja roditelja nakon treninga ili spontani dogovori za kavu uvijek su joj, priznaje, bili pomalo naporni.
-Dugo sam mislila da je to sasvim u redu. Sve dok nisam primijetila da moje dijete sve rjeđe odlazi na druženja izvan škole – požalila se.
Počela je promatrati druge roditelje. Činilo joj se da se većina nekako lako povezala, razmjenjivali su brojeve telefona, organizirali zajedničke odlaske u park i dogovarali rođendane. Djeca su, sasvim prirodno, nastavila prijateljstva i nakon nastave.
-A ja? Ja bih nakon što odvedem dijete u školu jedva čekala vratiti se svojim obavezama. Nisam prilazila drugim roditeljima jer nisam znala kako započeti razgovor. Često bih pomislila da ih ometam ili da nemamo o čemu razgovarati. U jednom trenutku zapitala sam se: propušta li moje dijete prilike za druženje zbog moje zatvorenosti – podijelila je svoje strahove.
Naravno, djeca prijatelje biraju sama. Nitko ne može niti treba “režirati” njihova prijateljstva. Ali kad su još mali, upravo smo mi roditelji ti koji organiziraju prijevoz, dogovaraju termine i otvaraju vrata prvim druženjima izvan škole, pogotovo u kućnoj atmosferi.
To ju je natjeralo da malo promisli i izađe iz svoje zone komfora. Napominje, promjena nije došla preko noći i nije odjednom postala društvena osoba.
-I dalje mi nije ugodno ulaziti u velike razgovore niti ostajati satima na školskim događanjima. Ali počela sam raditi male korake. Kad upoznam nekog roditelja, predstavim se. Ako moje dijete spomene da se lijepo igra s nekim iz razreda, pitam roditelje bi li djeca jednog dana mogla provesti sat ili dva zajedno u parku. Ponekad se ponudim da druženje bude kod nas, a ponekad prihvatim poziv koji bih prije sigurno odbila. Iznenadilo me koliko su i drugi roditelji često nesigurni. Mnogi su priznali da ni njima nije lako napraviti prvi korak – napisala je mama.
Najljepše od svega je, shvatila je, što nije dobila samo priliku da njezino dijete provodi više vremena s prijateljima. Nego je počela i sama bolje upoznavati ljude s kojima dijete svakodnevno odrasta. Tako joj je lakše razgovarati o školskim izazovima, razmijeniti iskustva ili zamoliti nekoga za pomoć kada zatreba.
I dalje je, priznaje, introvert. I dalje joj treba mir nakon napornog dana. Ne smatra da to treba mijenjati. Ali shvatila je da ponekad nekoliko minuta neugode može otvoriti vrata lijepim iskustvima – ne samo za dijete, nego i za nju.
-Ne mislim da roditelj mora biti omiljen među drugim roditeljima kako bi dijete bilo sretno. Prijateljstva se ne mogu isplanirati niti prisiliti. Ipak, djeca dok su mala često ovise o nama kako bi dobila priliku upoznati vršnjake i provoditi vrijeme s njima. Zato danas pokušavam reći “da” malo češće nego prije. Ne zato što sam postala druga osoba, nego zato što znam da su ovo godine koje brzo prolaze. Uskoro će moje dijete samo dogovarati druženja, a ja ću imati puno manju ulogu u njegovu društvenom životu – zaključila je.
Do tada je spremna povremeno izaći iz svoje zone komfora. Kaže, ako će to njenom djetetu donijeti osmijeh i lijepo prijateljstvo, misli da se isplati.
foto: Magnific