Odgajati tinejdžere ponekad se čini kao najteži posao na svijetu
Kada vaše dijete od 10 ili 11 godina ima neku promjenu raspoloženja ili vam bezobrazno odgovori, vjerojatno ćete prokomentirati kako ga već “hvata pubertet”. Svi roditelji kao da strepe od tog puberteta, nekog groznog razdoblja koje će doći i preoteti nam našu djecu koju smo brižno i pažljivo odgajali. Zašto za svaku negativnu promjenu u ponašanju krivimo pubertet i zašto je tako teško nastaviti “odgajati” tinejdžere?
Teško je proniknuti u misteriju odgoja tinejdžera, jer sve ovisi o karakteru djeteta i roditelja, koliko smo do sada uložili u odnos, a netko će reći da ovisi i o tome “koliko pubertet jako udari”. Jedna mama, osobna trenerica i majka troje tinejdžera ima pak svoju teoriju koju je iznijela na društvenim mrežama, a koja je pobudila puno interesa i pitanja.
-Pitate se zašto dođe do isključivanja veze između roditelja i djeteta od njegove otprilike 11te do čak nekad 25te godine? Jeste li svjesni da neka djeca i roditelji koji se raziđu u tom periodu, nikad se ustvari više ne povežu? Znate li zašto je to tako? Zato što mi roditelji želim odgajati osobu koju ne poznajemo – iznijela je ta mama svoje dosta kontroverzno razmišljanje.
Poznajemo li mi svoju djecu ili su nam ona stranci? Ili nam postaju stranci tek u pubertetu kada ih postepeno “gubimo”? Evo što je ta mama dalje napisala da bi potkrijepila svoju teoriju:
-Ne poznajete tu osobu i niste odvojili vrijeme da ju upoznate, niti ste smatrali da je dovoljno važno. I ne mislim pritom psihološki, dubinski. Mislim na njih kao osobu. Kako se zovu njihovi prijatelji? Koji su hobiji nekih od njihovih prijatelja? Možete li otići u bilo koji lanac brze hrane i svesti omiljeno jelo svog djeteta te piće i umak koji bi naručili? Možete li otići u trgovački centar i nabaviti im odjeću – majicu, donji dio, tenisice, čarape, donje rublje? Možete li to zapravo učiniti i biti barem 90 posto sigurni da će ga nositi? Gdje vole ići? Znate li njihov prvi, drugi i treći izbor u nečemu? Kakve filmove vole? – pitala je.
Mnogi komentatori njezinih objava vidjeli su sebe u ovom scenariju – bilo kao neshvaćene tinejdžere ili roditelje koji nastoje stvarno znati tko su njihova djeca.
-Samo sjednite i upoznajte svoju djecu. To je sve što sam kao mlad želio – napisao je jedna čitatelj.
-Toliko roditelja apsolutno ne vidi svoju djecu kao ljudska bića s vlastitim umom i to je zabrinjavajuće. Razgovarajte sa svojom djecom! Vožnja automobilom izvrsna je za razgovor. Iskoristite vrijeme koje imate – dodao je drugi.
Neki smatraju da roditelji pak danas i previše poznaju svoju djecu.
-Nije isto biti tinejdžer danas i prije 20 godina. Djeca danas imaju manje slobode, roditelji ih svugdje voze, svaka minuta u danu im je isprogramirana, mislim da ima puno manje slobode, a puno više roditeljskog miješanja u djetetov život i samim time više poznavanja djeteta – napisala je jedna žena.
-Osobno provodim više vremena sa svojim djetetom nego što su to moji roditelji sa mnom. Više je zajedničkih putovanja, doživljaja, uspomena. Tako je i kod mojih prijateljica. Znamo sve prijatelje naše djece, neke više, neke manje. Osobno djetetu ne kupujem garderobu od nekih godina, nego si bira sam, mnoge mame to rade i pubertetlijama, da ne kažem da im čiste sobe i slično – nadodala je druga.
Nisu roditelji jedini “krivci”
Treba imati na umu da način na koji se roditelji ponašaju nije jedini okidač za razlaz u mišljenjima, stavovima i za udaljavanje roditelja i djeteta. Tijekom tinejdžerskih godina, djeca općenito postaju sve više zainteresirana za prijatelje, a manje zainteresirana za nas odrasle. Ponekad aktivno pokušavaju sakriti stvari od nas, ali to nije zato što nas ne vole, nego raste njihova potreba za privatnošću. Žele život odvojen od njihove obitelji i to je potpuno normalno. Ali to također znači da roditelji moraju uložiti više napora kako bi saznali što pokreće njihova tinejdžera te kako bi održali dobar i kvalitetan odnos.
foto: Freepik