Djeca u restoranu prema riječima nekih, sve su mane dobrodošla
Svi znao da se u restoran ide jesti. Ručak, večera, pa čak i doručak, obroci su koje tamo dolazimo konzumirati, uživajući u tome što netko kuha za nas i što probavamo nešto drugačije.
Također, restorani su i zbog gore navedenog mjesta opuštanja, odmora, druženja…mjesto gdje ljudi žele platiti i jesti na miru. Zadnjih se godina zato nerijetko po medijima povlače teme o prisustvu djece u istima. Odnosno, formirale su se dvije grupe.
Jedna smatra da djeci u restoranima nije mjesto, dok druga žestoko brani stav da je djeci, kao i svim drugim ljudima, itekako dozvoljeno dolaziti gdje god požele. Štoviše, upravo se dolascima na takva mjesta, smatraju pripadnici druge skupine, djeca uče kulturi odlaska i jedenja te samim time i ponašanja na javnim mjestima.
Prva grupa pak brani svoje stavove izjavljujući da je u redu imati restorane koji su usmjereni na obitelji, no da isto tako treba imati one koji zabranjuju ulazak djeci. Naime, ljudi žele, pomalo su se okrutno izrazili “pojesti u miru i da im nitko ne visi nad glavom”.
Što je dakako istina, jer nerijetko su se po medijima protezale teme vezane uz “dječje nezgode” u restoranima, počevši od toga da vrište i trče oko stolova dok drugi pokušavaju u miru jesti, do toga da im roditelji mijenjaju pelene na dva metra od drugih gostiju ili pak dozvoljavaju da vrše nuždu u prostoru namijenjenom jelu.
No, djeca u restoranu nedavno su pokrenula jednu sasvim drugu polemiku i to zato što je dijete na jednom takvom mjestu opušteno grickalo krekere koje su mu roditelji ponijeli od kuće.
Ta scena smjesta je stigla na društvene mreže gdje su je mnogobrojni prokomentirali pitajući se, je li zaista u redu doći u restoran i onda izvaditi vlastitu hranu i jesti nju, dok ne stigne narudžba? Pa čak i kada se radi o djeci?
-Obavezno ponesem neke grickalice za svog malenog jer postoji velika šansa da počne cendrati i izvoditi gluposti ako je gladan i nema njegovih omiljenih grickalica. Radije ću napraviti to tak oda drugi gosti imaju mir, nego da vrišti dok ne stigne naša narudžba – komentirala je jedna mama.
-Zašto bi netko uopće primijetio da dijete ima vrećicu čipsa ili štapiće ili nešto treće? Zašto su ljudi postali tako čangrizavi i zločesti? – pitala se još jedna mama.
-Ne smeta mi. Neka djeca jedu ukupno tri namirnice i to je to. Zašto ne bi njihovi roditelji jeli u restoranu? Druga pak djeca imaju alergije. Neka ljudi rade što žele – slijedio je još jedna odobravajući komentar.
No, nisu svi bili tako blagonakloni.
-Je li ovo ozbiljno pitanje? Zašto bi to i jedan restoran dopustio?! Unošenje hrane izvana za dijete ili bilo koga drugoga? Ako je vaše dijete izbirljivo i neće jesti u restoranu, ostavite ga slobodno kod kuće – ljuto je napisala jedna žena.
-U redu mi je to ako dijete ima neke jake alergije ili neko stanje poput autizma, ali se u principu ne slažem – glasio je još jedan suzdržan komentar, kao i komentar jednog čovjek akoji je napisao da sve ovisi o dobi djeteta.
-Nije isto ako se radi o dvogodišnjaku koji ne može čekati i imat će ispad bijesa ili desetogodišnjaku. Upravo zbog kulture jedenja vani trebaju u određenoj dobi naučiti čekati.
Neki roditelj isu pak i sami krenuli linijom manjeg otpora i prekaču odlaske u restorane.
-Ne idemo u fine restorane sad kada su nam djeca mala. To bi samo uzrokovalo kaos u restoranu i stres nama. Vodimo ih u obiteljske bistroe na palačinke, neku brzu hranu i slično. Tamo hrana dođe brzo i nema problema oko čekanja i nervoze – komentirali su ti roditelji.
Zaključak je kao ipak nije strašno ponijeti neke grickalice u restoran dok čekate svoje jelo, pogotovo ako se radi o manjem djetetu koje se zbog gladi unervozi. Naravno, kako ćete u trenutku dok dijete gricka svoje krekere proći, ovisi o gostima koji vas okružuju, a dakako i osoblju restorana.
foto: Freepik