Izmišljeni prijatelj čest je pratitelj kroz odrastanje
Mnogi se roditelji barem jednom iznenade kada njihovo dijete počne razgovarati samo sa sobom, iako ono tvrdi da razgovara s nekim koga oni ne vide, postavljati tanjur „za još jednog gosta“ ili objašnjavati da mu je omiljena igračka zapravo – živa. Izmišljeni prijatelji kod djece česta su pojava, iako se o njima još uvijek vežu brojne zablude i brige. No što oni zapravo znače i zašto ih djeca stvaraju?
Zašto djeca imaju izmišljene prijatelje?
Izmišljeni prijatelji najčešće su rezultat bogate mašte i zdravog kognitivnog razvoja. Djeca ih stvaraju iz različitih razloga:
- kako bi vježbala socijalne vještine i komunikaciju
- da bi lakše obradila emocije poput straha, ljutnje ili ljubomore
- kao način da istraže različite uloge i situacije
- ponekad jednostavno – iz igre i zabave
Izmišljeni prijatelj može biti sugovornik, suigrač, netko tko „razumije“ dijete ili čak lik koji pomaže djetetu u nošenju s novim situacijama, poput polaska u vrtić ili dolaska mlađeg brata ili sestre.
Imaju li izmišljene prijatelje češće djevojčice ili dječaci?
Istraživanja pokazuju da izmišljene prijatelje podjednako imaju i djevojčice i dječaci, iako se ponekad razlikuje oblik.
Djevojčice češće imaju „nevidljive prijatelje“, dok dječaci češće oživljavaju igračke, figurice ili životinje. No razlike nisu velike i ovise ponajviše o osobnosti djeteta, a ne spolu.
Izmišljeni prijatelji najčešće se pojavljuju u dobi između treće i šeste godine života, a vrhunac “druženja” uglavnom se događa oko četvrte i pete godine života.
Djeca ih obično prestanu imati u dobi od sedam ili osam godina, kada se razvijaju složeniji oblici socijalnih odnosa i stvarna prijateljstva postaju važnija Neka djeca ih zadrže i nešto dulje, što također nije razlog za brigu ako je dijete inače dobro prilagođeno.
Znači li izmišljeni prijatelj da je dijete usamljeno?
Ovo je jedna od najčešćih zabluda. Izmišljeni prijatelj ne znači nužno da je dijete usamljeno ili da mu nešto nedostaje. Dijete također ne mora biti nevješto u sklapanju pravih prijateljstava.
Mnoga djeca koja ih imaju:
- imaju prijatelje u vrtiću ili školi
- dolaze iz stabilnih i brižnih obitelji
- pokazuju visoku razinu empatije i kreativnosti
U nekim slučajevima izmišljeni prijatelj može pomoći djetetu da se lakše nosi s usamljenošću ili promjenama, ali on sam po sebi nije znak problema.
Kako bi roditelji trebali reagirati?
Stručnjaci savjetuju:
- ne ismijavati i ne negirati djetetovo iskustvo
- ne poticati ga pretjerano, ali ni braniti
- promatrati dijete u cjelini – njegov razvoj, emocije i odnose
Ako dijete normalno funkcionira, izmišljeni prijatelj je samo još jedan dio djetinjstva koji će s vremenom prirodno nestati.
foto: Freepik