Igraonice neki vide kao spas, drugi kao leglo bakterija i izlaz za roditeljsku lijenost
Znamo kako su se nekada slavili rođendani. Nerijetko je to bilo samo u obiteljskom krugu. Torta, kolači, sokovi. Puhalo se u svjećice, a tata ili mama opalili bi do pet fotki s dragocjenog filma. Oni sretniji, mogli su , kada su malo odrasli, kući pozvati nekoliko prijatelja. Grickalice, opet kolači, vjerojatno ista torta kao i prije pet godina.
Odigralo bi se par društvenih igara, pričalo, možda biste pustili neku muziku…sve vrlo jednostavno, a sreći nije bilo kraja. Nekad kasnije, kada su stvari malo evoluirale, roditelji bi dali djeci novac da pozovu prijatelje van i počaste ih na primjer pizzom. Ili kolačem. Sreći nije bilo kraja.
No, trendovi se mijenjaju i djeci je, kažu mi roditelji, najdraže proslaviti rođendan u igraonici.
-Tamo se dobro izdivljaju, skaču po dva sata, a ja ne moram ništa kod kuće pripremati niti pospremati poslije njih. Uostalom, ne mogu u kuću smjestiti 30 djece, a on je želio pozvati sve iz razreda i par dečki s nogometa – rekla mi je jedna prijateljica.
Zanimalo me kako ima tako širok krug prijatelja, no ispostavilo se da – nema. Od djece iz razreda dobar si je s njih troje. Dva dječaka i jednom djevojčicom. S dečkima s nogometa nije se nikad vidio van terena, ali s dvojicom se najviše napriča na treningu.
-U igraonicama su paketi po 20 djece, pa onda kada već plaćamo, neka ih bude što više. Uostalom, oni ti se svi iz razreda tako zovu, pa moramo pozvati neke koji su nas – dobila sam još jedno objašnjenje.
Mi smo nekada zvali naše prave prijatelje, ljude s kojima smo bili bliski, s kojima smo dijelili tajne i sendviče. Danas su gosti na rođendanu popunjavanje kvote.
Ali najgroznija stvar koju sam ikada čula vezano uz rođendan u igraonici je kukanje mame koliko su to sve platili jer je dijete poželjelo najskuplji paket na jednom “in mjestu”.
No, roditelji su ipak nakon rođendana našli utjehu u činjenici da zbroj vrijednosti poklona ide dosta visoko, tako da nisu u velikom gubitku kada se te svote usporede.
I na to se svelo sumanuto igranje u velikim salama. Na smoki, sok od jabuke i prebrojavanje poklona.
A klinci oduševljeni, oni svaki ročkas kao da su pušteni iz praćke na nekoj natkrivenoj livadi, ne znaju bi li prvo lijevo ili desno, a kamo li da bi se smirili za neko slikanje ili gađenje svjećica na svima poznatoj ledenoj torti.
Nedavno sam u jednoj roditeljskoj grupi naletjela na žestoke kritike proslave rođendana u igraonici, na mišljenja koja nikad do sada nisam primijetila. A to je da takvi rođendani ubijaju dječju maštu i kreativnost. Da nemaju smisla, da uništavaju smisao same proslave rođendana. Kako je sve to danas izvitopereno.
-Pa djeca se na tim rođendanima uopće ne druže. Pitam malu je li vidjela slavljenicu, kaže jednom na kratko na početku, kad je u tri sekunde procijedila sretna rođendan, a onda je druga djevojčica nestala – požalio se jedan tata, a njegov je komentar naišao na mnoge istomišljenike.
-Točno to. Djeca se uopće ne igraju zajedno na tim rođendanima, ne vidim uopće smisao. Nekad je bit rođendana bila družiti se, zabavljati, razgovarati…ovdje nema razgovora, nema uživanja – složila se jedna mama.
-S manjom djecom animatori još nešto i rade, ali ja mislim da je to čista roditeljska lijenost i komocija. Teško im je organizirati lijep i smislen rođendan Uopće ne vidim bit tih rođendana gdje dođe 30 djece koja trče kao neobuzdano krdo. točno se vidi da su željna izlaska iz kuće . nadodala je još jedna mama.
-Danas djeca ne znaju uživati. Samo su naučena na kaos. Niti ne pitaju koliko te igraonice bolesno koštaju. Samo žele uvijek novo, uvijek bolje, samo da je zadiviti ekipu – našao se još jedan negativan komentar.
Također, prozvali su igraonice leglom bakterija iz kojeg se djeca uvijek vrate prehlađena ili bolesna.
Je li to uistinu tako i cvatu li poslovi s igraonicama zbog roditeljske lijenosti ili zbog ubrzanog načina života koji ne dozvoljava planiranje, organiziranje i energiju za animacijom barem desetero djece u svom domu? U kojem su trenutku rođendani prerasli iz intimnih u masovne i zašto? Jesu li cijene prevelike za ono što nude ili bi proslava kod kuće iziskivala jednako puno novca, proizvevši usto i jako puno nereda?
Može li se djecu danas zabaviti nečim tako staromodnim kao što su društvene igre ili njihov mozak ne percipira ništa sporije od Playstationa?
Svatko ima pravo na svoje mišljenje i na svoje proslavu, bila ona mala s nekoliko bliskih prijatelja ili ogromna u bespućima neke od igraonica. Možda se i poimanje zabave danas kod djece promijenilo, pa umjesto čavrljanja i druženja jedva čekaju da izbace svoju nakupljenu energiju.
Možda jednog dana, brže nego očekujemo, trendovi se opet promjene u nešto nama danas još nepojmljivo. Do tada, nek’ je ledene torte i igara.
foto: Freepik