Preko 15,500 zagrebačke djece u školi jede ekološki proizvedenu hranu
Priopćili su tako iz Grada Zagreba. Blago im se. Naša škola nema kuhinju, hrana se kuha negdje drugdje i onda stiže k nama. Možda i ta ekološka hrana dolazi u kuhinju gdje je spremaju i a našu školu. Ne znam. Na posljednjem vijeću roditelja rekli su nam da se “hana jako popravila” (samu sebe) i da se tete kuharice ili podgrijavačice hrane jako trude dobro ju podgrijati da djeci dođe na stol kao svježa.
Na žalost, to im ne polazi za rukom. Nema razred au školi iz kojeg bar polovina roditelja nije rekla da njihovo dijete ništa ne jede. Da je hrana užasna. Da niti ne pogledaju što dođe na stol. Netko pojede dio. Netko popije čokoladno mlijeko. Netko sa sobom ponese jabuku pa se kasnije gađa na školskom igralištu. Žalosno. Žalosno koliko se te hrane baca jer stalno imamo emisije u kojima se upravo na to upozorava. Jedna mama iz razreda mi se požalila kako učiteljica tjera djecu da jedu, da im govori da se neće dignuti sa mjesta dok sve ne pojedu. Oni se kod kuće trude izbaciti bijeli kruh, a u školi dijete “šopaju” upravo njime.
No, nije ni rijetkost daće učiteljice prokomentirati daj e hrana ponekad “malo bljutava”. Nije rijetkost niti da će nam reći da šaljemo djeci sendviče u školu jer su ona gladna. Jedna mama mi je rekla kako joj je sin drastično smršavio ne jedući ništa od 8 do 16.30, dok ne bi došao kući, a u vrtiću je itekako dobro jeo.
No, u Gradu kao da pričaju o nekom paralelnom svemiru.
-U ovoj je fazi projektom eko hrane obuhvaćena 31 osnovna škola, odnosno preko 15,500 djece u Zagrebu. Eko namirnice – voće, povrće, žitarice, jaja i namazi, počele su dolaziti u škole krajem prošle godine, a 97 posto ugovorenih količina dolazi iz Hrvatske, odnosno s područja Zagreba te Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Krapinsko-zagorske, Osječko-baranjske i Dubrovačko-neretvanske županije. U provedbu ovog projekta Grad Zagreb je uložio 1,5 milijuna eura, a u budućnosti se planira i njegovo proširenje – istaknuli su iz Grada. Dodali su još kako je zdrava prehrana djece izuzetno važna za njihov razvoj, i ključna kako bi se u školi mogli koncentrirati na učenje.
Čemu te ekološke namirnice i silan trud ako većina djece u školi neće jesti? Ili je baš našu školu zadesila takva strahota ili su je zadesila tako probirljiva djeca da kod njih baš ništa ne prolazi?
Ili će neka djeca uživati u ukusnim svježe pripremljenim obrocima zahvaćena pilot projektom, dok će neka druga djeca jesti podgrijana variva koja ne žele jesti čak niti oni čiji se roditelji kunu da inače obožavaju ta ista variva?
I bez obzira ima li baš naša škola ekološki uzgojenu hranu ili e, nije li šteta da se bilo kakva hrana baca i da je pripremljena na način da se djeca s njom doslovno sprdaju i gađaju po školskoj blagavaonici? Naravno, sve je to stav odgoja i sve je to do njihove razmaženosti – da su gladna, jela bi. Ali ne bi. Roditelji govore da djeca dođu kući gladna ili “žicaju” prijatelje koji nese neke grickalice u školu da podijele da prežive dan. Vjerojatno ipak nikome nije palo na pamet da mora dovesti dijete na stadij gladni zvan “Auschwitz” da bi ono počelo jesti hranu serviranu u školi.
Uostalom, kao što su mnogi roditelji istaknuli, ja ne odgovaram za svoje dijete u školi. Ne mogu ga kod kuće prisiliti da jede u školi i ne mogu reći je li hrana zaista užasna ili zaista dobra jer ju nisam probala. Mogu samo biti užasnuta kada čujem da jede juhu od paradajza i batak i mlince.
Da, djeca su sve izbirljivija, deblja, sve više jedu brzu hranu. Ali i ta “brza hrana”, pa i ona “spora” mogu se skuhati na njima primamljiviji način. Ako pratimo trendove u svemu, zašto i prehranu ne prilagodimo potrebama djece danas, koje su se, nećemo se lagati, promijenile. I, što sad? Mijenja se školski program, individualizira se nastava, a prehrana je uglavnom na razini naših baka i djedova. Zašto tu nema pomaka, prilagodbe, praćenja trendova i potreba? Osim za one u pilot projektu. I ne zato da bi se udovoljilo probirljivom nepcu, već da se sva ta pusta hrana ne bi bacala.
-Kroz ovaj projekt potičemo proizvodnju hrane u Zagrebu i zagrebačkom prstenu te čuvamo okoliš – tako da je ovaj projekt stvarno win-win za Zagreb”, rekla je zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Danijela Dolenec. Zaista, to je prava win-win situacija, baca se novac, baca se hrana, djeca su gladna, ali projekt je definitivno uspio!
foto: Freepik i Grad Zagreb