Dr.Rapley nastoji dokazati tezu o štetnosti hranjenja na žlicu i usitnjavanja hrane u kašice
Engleska nutricionistica dr. Gill Rapley, autorica knjige ‘Beba vođa dohrane’ uoči dolaska u Hrvatsku krajem rujna na Simpozij o dojenju u organizaciji Hrvatske udruge savjetnica za dojenje IBCLC odgovorila je na nekoliko pitanja vezano uz dječju ishranu.
Pročitajte zašto dr.Rapley smatra da je mit da djecu trebamo odvikavati od dojenja kašicama te zašto smatra je uvođenje krute hrane i dopuštanje djetetu da njom eksperimentira najzdraviji mogući put do djetetova razvoja.
Rapley je naime godinama proučavala prehrambene navike i razvoj djece. Više od dvadeset godina radila je kao zdravstveni savjetnik, a bila je i primalja te dobrovoljna savjetnica za dojenje. Ima troje djece koje spominje kao najbolji primjer na kojima je potvrdila svoju tezu da djeci nije potrebna nikakva pomoć u prelasku na čvrstu hranu.
– Sve što djeca mogu naučiti igrajući se najboljom i najskupljom edukativnom igračkom također mogu naučiti samostalnim hranjenjem – smatra autorica knjige koja je razvila teoriju samostalnog odvikavanja djece od dojenja proučavajući njihovu razvojnu spremnost.
Na upit kako je razvila takvu teoriju kazala je da metoda BVD podržava dojenje umjesto tradicionalnog hranjenja žlicom jer u toj metodi ne pokušavamo zamijeniti uzimanje mlijeka (majčina ili adaptiranog) prelaskom na krutu hranu prije nego što dijete to poželi.
– Teoriju o spontanom prelasku na krutu hranu, kada sama beba određuje trenutak prelaska, razvijala sam dugi niz godina. Iskustvo i spoznaje koje sam stekla kao zdravstvena radnica naučili su me da bebe s navršenih otprilike šest mjeseci postaju sposobne za samostalno žvakanje hrane, za podizanje hrane prstićima i prinošenje hrane ustima – kazala je dr Rapley,
Pojasnila je da je ranije, u razdoblju od 1980. do 1990 dok je radila kao zdravstvena djelatnica preporuke zdravstvenih organizacija bile da se dohrana čvrstom hranom uvodi od četvrtog mjeseca djetetova života pa su hranjenje na žlicu i usitnjavanje hrane u kašu bili nužnost prvih nekoliko mjeseci uvođenja dohrane.
– Kada su se preporuke svjetskih zdravstvenih organizacija 2002. godine promijenile da s takvom dohranom ne treba započinjati prije šestog mjeseca, počela sam propitivati jesu li žlice i kašice zbilja potrebne. Istraživanje koje sam provela za svoj magistarski rad pokazala su da su bebe već od šestog mjeseca života sposobne same prinositi i žvakati komade hrane, ako im se za to pruži prilika. Trenutačno pišem doktorat u kojem nastojim dokazati tezu o štetnosti hranjenja na žlicu i usitnjavanja hrane u kašice, jer tako remetimo dječje prirodne nagone, što dovodi do čestih poremećaja u prehrani – istaknula je dr.Rapley.
Njena teorija je da se djeca ne opiru samoj hrani već hranjenju.
– Dok sam tijekom godina obilazila brojne obitelji kao zdravstvena djelatnica sretala sam roditelje čija su djeca u dobi od otprilike osam mjeseci uporno odbijala svu hranu koja im se nudila žlicom. S druge strane, istu bi hranu rado prihvaćala ako im se ponudila u obliku komadića koje sami trebaju podići – rekla je dr.Rapley.
Dodala je da je tako došla do zaključka da nije problem u hrani nego u procesu hranjenja i načinu dohrane.
– Kad su roditelji dopuštali bebama da same biraju i da se same hrane, uvijek bi razdragano pojele veliku i raznoliku količinu hrane. Stoga sam počela ohrabrivati roditelje da daju djeci veću slobodu pri hranjenju, umjesto da svi čekaju da nastane problem – pojasnila je dr.Rapley.
Na upit zašto je hranjenje na žlicu uobičajen način dohrane dr.Rapley je istaknula da ne zna pravi odgovor ali da pretpostavlja da postoje tri glavna razloga.
– Prvi je nepotrebna „medikalizacija“ poroda i brige za bebe u prvim satima i mjesecima, razvijena tijekom nekoliko zadnjih stoljeća. Liječnici određuju kako bi se bebe trebale roditi, hraniti i odgajati. Zatim, tu je i ‘uspon’ industrije adaptirane prehrane, koji se ubrzo pretvorio u unosnu proizvodnju ‘gotove’ hrane za bebe, a na kraju, i nedostatak istraživanja koja ukazuju na to da je prerano započinjanje s uvođenjem krute hrane štetno za djecu – ispričala je dr.Rapley napomenuvši da su svi ti aspekti pridonijeli manjku znanja i vjere u čin dojenja te uvjerenju da majčino mlijeko treba zamijeniti dodacima što je brže moguće.
Objasnila je i koje su prednosti njene metode ‘beba vođa dohrane’.
– Ukratko, ta metoda (BVD) čini prve obroke zadovoljstvom i za bebe i za roditelje. Dopuštanje bebama da same biraju što će i u kojim količinama jesti, znači da zbog hrane više ne vode bitke. Obroci su jednostavniji za pripremu, jer svi dijele istu hranu (uz uvjet da je hrana sigurna za bebe i da ne sadrži velike količine šećera ili soli). Roditelji mogu jesti uz bebe umjesto da se njihovi obroci hlade dok nastoje bebu nahraniti ‘na žlicu’. Nuđenje hrane u obliku izvornih, odvojenih dijelova (a ne kao samljevene kašice), olakšava roditeljima i bebama da saznaju koju hranu dijete voli, a koju odbija – ispričala je dr.Rapley.
Dodala je da zajednički obroci ujedno pružaju bebi mogućnost da imitacijom nauči kako se ponašati za stolom te također pomaže bržem razvoju verbalnih vještina. Ujedno, opipavanje hrane prstima razvija finu motoriku i pomaže bebama da se upoznaju s različitim teksturama i oblicima.
S obzirom na nedavni početak istraživanja, dr.Rapley je priznala da još ne raspolaže s podacima o dugoročnim koristima metode BVD, ali da postoje brojni pokazatelji o njezinim prednostima.
– Ona pomaže u smanjenju izbirljivih ili ćudljivih prehrambenih navika, u poboljšanju kvalitetnih navika za cijeli život, u sprečavanju pretilosti, u poboljšanju respiratornog i dentalnog zdravlja poticanjem ispravnog razvoja čeljusti i nepca žvakanjem hrane, umjesto automatskog gutanja samljevenog sadržaja – kazala je dr.Rapley.
Na upit kako obroke učiniti zabavnima kazala je da misli da većina beba i djece spontano uživa u obrocima i hranjenju, ako oni nisu pretvoreni u stresne događaje.
– Bebe kojima je dopušteno da se same hrane, prema njihovu ritmu i u društvu drugih članova obitelji, bit će zadovoljne prvim iskustvima dohrane i radovat će se obrocima. Samo trebamo prestati pretvarati jedenje u neugodno iskustvo i poštovati njihove sposobnosti, u skladu s njihovim razvojem, kao i njihove potrebe i specifične apetite – kazala je dr.Rapley.
Za kraj je iznijela podatke istraživanja koje dokazuje da navike i preference kod hranjenja ostvarene u djetinjstvu prevladavaju i u odrasloj dobi.
– Teško je ukazati na samo jedan razlog, ali užitak u jelu i ‘zbližavanje’ s hranom igraju veliku ulogu. Danas također znamo da nagovaranje djece da jedu hranu koju ne vole, bilo metodama ucjene bilo podmićivanjem, dugoročno ima suprotan učinak, iako se možda čini da trenutačno djeluje. Izlaganje djece raznolikim namirnicama, bez pritiska ili stresa da ih moraju probati, čini se kao najbolji način za razvijanje zdravih prehrambenih navika – rekla je dr.Rapley.
Ispričala je i kako majke u Engleskoj doje najmanje u Europi te da većina engleskih beba kuša majčino mlijeko, ali već unutar tjedan dana ono se zamijenjuje adaptiranim mlijekom. U dobi od šest mjeseci manje od četvrtine hrani se majčinim mlijekom, a samo jedan posto cijele populacije hrani se isključivo majčinim mlijekom. Uobičajena praksa u Engleskoj je i dalje uvođenje dohrane u dobi od četvrtog do petog mjeseca. Prva hrana su kašice, a zatim se postupno prelazi na „gušću“ i zasitniju hranu.
– U Engleskoj još nije prihvaćen međunarodni pravilnik o marketinškoj prezentaciji proizvoda koji su nadomjestak majčinom mlijeku. To znači da je proizvođačima adaptiranog mlijeka i dalje dopušteno na proizvodima napisati da se preporučaju već od četvrtog mjeseca. Takve oznake otežavaju posao zdravstvenim djelatnicima koji se sve više trude prenijeti poruku o važnosti dojenja do šestog mjeseca bebina života. S druge strane, istraživanja pokazuju da su roditelji koji uvode metodu BVD skloniji čekati do šestog mjeseca, jer bebe do te dobi ionako nisu sposobne unositi hranu same, pa im ta odluka pomaže da se othrvaju i drugim lošim utjecajima – zaključila je dr.Rapley.
Savjeti Dr.Rapley roditeljima vezano uz hranjenje djece:
Nemojte očekivati unos velikih količina hrane ili odbacivanje mlijeka u prvih nekoliko tjedana. Prvi mjeseci služe samo za upoznavanje s krutom hranom. Osigurajte i daljnje dojenje ili unos adaptiranog mlijeka kad god dijete poželi. Pustite mu da samo odluči kada će napraviti potpuni prijelaz na krutu hranu.
U praktičnom smislu to znači:
– pripremajte zdrave obroke za cijelu obitelj i birajte namirnice prikladne za bebinu dob
– prekrijte pod ispod stolica (da bi hranu koja padne mogli vratiti na stol) i pripremite odjeću koja se može zaprljati (ili hranite bebu samo u pelenama)
– neka dijete sjedi uspravno (u stolici ili u vašem krilu)
– ponudite bebi istu hranu koju za stolom jedu odrasli, ali u većim komadima, kako bi ih beba s lakoćom mogla primiti u ruku i prinijeti ustima
– omogućite djeci da istražuju hranu različite teksture i da ju kušaju kad su za to spremni
– razgovarajte za stolom i uključite bebu u razgovor
– pustite bebi da sama pokaže kad joj je dosta sjedenja za stolom ili jedenja.
– o obrocima razmišljajte kao o mogućnostima za igru i učenje, a ne isključivo za prehranu.