Mnogi roditelji primjećuju da djeci danas nije problem dopisivati se, slati glasovne poruke ili provoditi sate na društvenim mrežama, ali kada trebaju voditi razgovor licem u lice – nastaje problem. Stručnjaci upozoravaju da sve više djece i tinejdžera ima poteškoće s osnovnim komunikacijskim i socijalnim vještinama, posebno u razgovoru s odraslima.
Stručnjaci ističu da to što djeca sve teže razgovaraju s odraslima nije nužno znak nepristojnosti, već nedostatka vježbe i iskustva u stvarnoj komunikaciji
Djeca često ne znaju kako započeti razgovor, održavati ga ili procijeniti kada je prikladno uključiti se u razgovor drugih ljudi. Neka odgovaraju vrlo kratko, druga izbjegavaju kontakt očima, a neka djeluju nezainteresirano iako to zapravo nisu. Stručnjaci ističu da to nije nužno znak nepristojnosti, već nedostatka vježbe i iskustva u stvarnoj komunikaciji.
Zašto su razgovori postali teži?
Velik dio komunikacije djece danas odvija se preko ekrana. Poruke i društvene mreže ne zahtijevaju čitanje govora tijela, prepoznavanje tona glasa ni održavanje kontakta očima. Upravo su to vještine koje su ključne za kvalitetan razgovor uživo.
Osim toga, mnoga djeca nemaju dovoljno prilika za svakodnevne spontane razgovore. Nekada su obiteljski ručkovi, susreti sa susjedima ili duže igre na otvorenom prirodno razvijali socijalne vještine. Danas je takvih situacija manje, pa djeca imaju manje prilika učiti kako slušati, postavljati pitanja i uključiti se u razgovor.
Socijalne vještine se uče
Dobra vijest je da komunikacijske vještine nisu nešto s čime se djeca moraju roditi. Kao i svaka druga vještina, mogu se učiti i razvijati kroz praksu. Stručnjaci savjetuju roditeljima da djeci budu model ponašanja – način na koji odrasli razgovaraju s drugima djeca vrlo pažljivo promatraju i kopiraju.
Jedna od najvažnijih stvari je poticati djecu da postavljaju pitanja. Istraživanja pokazuju da ljudi koji tijekom razgovora postavljaju pitanja ostavljaju dojam toplijih i zanimljivijih sugovornika.
Djeci može pomoći i vježbanje jednostavnih situacija:
- kako nekoga pozdraviti
- kako se predstaviti
- kako odgovoriti na pitanje „Kako si?“
- kako postaviti dodatno pitanje drugoj osobi
- kako pristojno završiti razgovor
Mali koraci čine veliku razliku
Stručnjaci preporučuju roditeljima da iskoriste svakodnevne situacije za razgovor. Vožnja automobilom, večera ili šetnja idealne su prilike za opuštene razgovore bez pritiska. Važno je djeci dati vremena da odgovore i ne prekidati ih odmah.
Djeci također može pomoći ako ih roditelji unaprijed pripreme za društvene situacije. Primjerice, prije obiteljskog okupljanja mogu zajedno osmisliti nekoliko pitanja koja dijete može postaviti baki, djedu ili rođacima.
Nije cilj savršen razgovor
Psiholozi naglašavaju da nije poanta da dijete uvijek govori „savršeno“ ili bude izrazito društveno. Važnije je da se osjeća sigurno u komunikaciji i da postupno razvija samopouzdanje u razgovoru s drugima. Čak i male promjene – poput kontakta očima, pozdrava ili postavljanja jednog pitanja – mogu biti veliki korak naprijed.
Foto: Freepik