Neka djeca hodaju na prstima samo povremeno, primjerice kada se igraju ili pokušavaju dosegnuti nešto na višoj polici. Međutim, postoje i mališani koji gotovo uvijek hodaju oslanjajući se na prednji dio stopala, bez spuštanja peta na pod. Iako je takav način hodanja čest u najranijoj dobi, osobito dok djeca tek uče hodati, ako se nastavi i nakon treće godine, roditelji bi trebali obratiti pozornost.
Kod neke djece razlog što hodaju na prstima može biti nelagoda pri oslanjanju cijelim stopalom na pod ili poteškoće s ravnotežom
Hodanje na prstima ponekad može biti povezano s razvojnim posebnostima, uključujući autizam i ADHD, ali i sa senzornom osjetljivošću ili određenim fizičkim poteškoćama. Ipak, važno je naglasiti da samo hodanje na prstima ne znači da dijete ima autizam ili ADHD.
Zašto neka djeca hodaju na prstima?
Kod djece koja tek prohodavaju hodanje na prstima nije neobično. Dok razvijaju ravnotežu i sigurnost u hodu, mogu se povremeno podizati na prste, a većina s vremenom spontano počinje pravilno spuštati pete na pod.
No, ako dijete i nakon treće godine nastavlja hodati na takav način, potrebno je pokušati utvrditi razlog. Ponekad se radi o takozvanom idiopatskom hodanju na prstima, što znači da nema očitog medicinskog uzroka. Takva navika može se pojavljivati i kod više članova iste obitelji, a neka je djeca s vremenom jednostavno prerastu.
Kod druge djece razlog može biti nelagoda pri oslanjanju cijelim stopalom na pod. Poteškoće s ravnotežom i slabija muskulatura trupa, odnosno mišića trbuha i leđa, također mogu utjecati na način hodanja.
Rjeđe, hodanje na prstima može biti povezano sa skraćenim ili zategnutim mišićima listova te stanjima koja utječu na živčani i mišićni sustav.
Kakva je povezanost s autizmom i ADHD-om?
Jedno od pitanja koje roditelje najviše zanima jest može li hodanje na prstima biti znak autizma ili ADHD-a. Prema dr. Shiri Lejay, pedijatrici konzultantici koju je intervjuirao Netmums, takav se način hodanja doista češće pojavljuje kod djece s određenim neurorazvojnim teškoćama.
Jedno od mogućih objašnjenja povezano je s načinom na koji djeca obrađuju senzorne informacije. Neka djeca drukčije doživljavaju dodir, pritisak i osjećaj podloge pod stopalima. Zbog toga im oslanjanje na cijelo stopalo može biti neugodno, pa instinktivno biraju hodanje na prstima.
Ulogu mogu imati i razlike u ravnoteži te načinu na koji dijete kontrolira pokrete tijela.
Ipak, stručnjakinja upozorava da hodanje na prstima samo po sebi nije pokazatelj autizma ili ADHD-a. Većina djece koja hoda na prstima razvija se uobičajeno i nema neurorazvojnu dijagnozu.
Važno je promatrati cjelokupni razvoj djeteta. Ako uz hodanje na prstima postoje i kašnjenje u razvoju govora, poteškoće u socijalnoj komunikaciji ili izražena senzorna osjetljivost, roditelji bi o tome trebali razgovarati sa zdravstvenim stručnjakom.
Kako roditelji mogu pomoći djetetu?
Postoje jednostavne aktivnosti koje mogu pomoći djetetu da razvije prirodniji obrazac hodanja, odnosno da se pri hodu pravilno oslanja na pete, a zatim na prste.
Pedijatrica savjetuje roditeljima da obrate pozornost na to može li dijete stajati s petama na podu i čučnuti kako bi se igralo, a da pritom ne podiže pete. Ako to može napraviti, to je ohrabrujući znak da mišići listova imaju zadovoljavajuću pokretljivost.
Korisne mogu biti i nježne svakodnevne vježbe istezanja mišića listova, uz aktivnosti poput čučanja tijekom igre, hodanja uz blage uzbrdice i penjanja stepenicama uz oslanjanje cijelim stopalom.
Roditelji mogu s djetetom vježbati i polagano hodanje, pri kojemu najprije spušta petu, a zatim ostatak stopala.
Ipak, važno je ne stvarati dodatni pritisak. Stalno upozoravanje djeteta da spusti pete najčešće neće riješiti problem. Ako postoji fizički ili senzorni razlog zbog kojeg dijete hoda na prstima, samo ponavljanje uputa neće ukloniti uzrok.
Kada se treba javiti liječniku?
Hodanje na prstima nije automatski razlog za zabrinutost, ali postoje situacije u kojima je važno potražiti stručnu procjenu.
Roditelji bi se trebali javiti liječniku ako dijete hoda na prstima samo jednom nogom, ne može spustiti pete na pod čak ni kada ga se to zamoli, često pada ili se žali na bol. Posebnu pozornost treba obratiti i ako je dijete prethodno hodalo normalno, a tek je naknadno počelo hodati na prstima.
Procjenu je preporučljivo zatražiti i ako dijete nakon treće godine i dalje većinu vremena hoda na prstima, osobito ako postoje i druge razvojne poteškoće ili je rođeno prije termina.
Liječnik može procijeniti pokretljivost i snagu mišića, duljinu mišića i cjelokupni razvoj djeteta te ga, prema potrebi, uputiti fizioterapeutu ili drugim stručnjacima.
Najvažnije je ne donositi zaključke na temelju jednog ponašanja. Hodanje na prstima može biti prolazna dječja navika, ali može biti i znak da dijete treba dodatnu podršku. Ako roditelji primijete da takav način hodanja traje ili je praćen drugim poteškoćama, ne trebaju čekati da se pojavi još znakova kako bi zatražili savjet stručnjaka.
Foto: Freepik