Škole jednom tjedno dobivaju ekološki uzgojenu hranu koja se djeci svakodnevno dijeli za užinu
Grad Beč je još 2001. godine pokrenuo inicijativu uvođenja ekološki uzgojene hrane u bečke obrazovne ustanove. Postotak ekoloških namirnica u bečkim se vrtićima od tada znatno povećao. Danas udio mliječnih bio proizvoda iznosi čak 90 posto, a ostalih namirnica 50 posto. Vrtićka djeca u Beču svakodnevno konzumiraju 27.000 dnevnih menija nastalih po biološkim standardima. U osnovnim školama pak udio bio voća, povrća, mliječnih proizvoda i žitarica iznosi 40 posto.
U glavnom je gradu Austrije osim toga 2015. u 340 javnih škola uveden i program besplatne bio užine. Škole jednom tjedno dobivaju dostavu bio voća i povrća koje se djeci svakodnevno dijeli za užinu.
Cilj projekta je djeci što više približiti važnost zdrave hrane regionalnog porijekla te pobuditi zadovoljstvo prilikom konzumacije voća i povrća, i to točno u onoj dobi u kojoj se prehrambene navike još uvijek mogu lako oblikovati.
U protekloj je školskoj godini tako 3.600 razreda tj. ukupno 83.000 učenika dobivalo pošiljke svježe uzgojenog voća i povrća, a podijeljeno je ukupno 3 milijuna porcija tj. 275.000 kilograma zdravih jabuka, mrkava, krušaka i naranči.
Razlike između naziva ‘bio’ i ‘eko’
Razlike između naziva ‘bio’ i ‘eko’ ili ‘organsko’ u stvari ne postoji. Sva tri naziva odnose se na uzgoj najsličniji prirodnom rastu, a naša zakonska regulativa rabi naziv ‘eko’. Naravno, postoje uzgoji koji su potpuno jednaki onome kao kod samoniklog bilja, no to je vrlo rijetko. Danas gotovo svi eko-proizvođači barem dodatno zalijevaju nasade, a većina ih upotrebljava neke dopuštene aditive ili, pak, eko-aditive koji se i sami temelje na prirodnim smjesama minerala.
Prema europskoj normi još iz 1991. godine CEE 2092 proizvodi koji sadržavaju više od 95% sastojaka iz ekološke proizvodnje mogu nositi naziv iz biološke proizvodnje, te dobivaju markicu koja je okruglog oblika s klasom u sredini na plavoj podlozi i okružena zvijezdama.
Proizvodi koji imaju između 70 i 95% ekoloških proizvedenih sastojaka također mogu nositi naziv biološka proizvodnja, ali svi sastojci moraju biti navedeni, dok proizvodi s manje od 70% sastojaka iz ekološkog uzgoja ne mogu nositi taj naziv. Na etiketi također mora biti i kod koji se sastoji od brojki i slova preko kojeg se može identificirati institucija koja je provela kontrolu proizvoda, izdavač certifikata, broj autorizacije i ministarstvo koje je ovlastilo kontrolni laboratorij i sl.
U Hrvatskoj također postoji etiketa koja se dodjeljuje proizvodima iz ekološkog uzgoja. Riječ je o zeleno-bijeloj markici u kojoj piše “Hrvatski eko proizvod”. Ekoznak je okruglog oblika. Ispod gornjeg dijela ruba ispisano je bijelim slovima na zelenoj podlozi »HRVATSKI«, a iznad donjeg dijela ruba ispisano je bijelim slovima »PROIZVOD«, a između natpisa nalazi se 5 zvjezdica s lijeve i desne strane koje predstavljaju visoku razinu kvalitete hrvatske eko proizvodnje. U sredini znaka nalazi se zelenim slovima rukopisnim fontom ispisana riječ EKO, a uvjeti za stjecanje znaka dodjeljuju se samo na jednu godinu.
Naravno, da bi se dobila markica potrebno je zadovoljiti niz preduvjeta u uzgoju i proizvodnji, ali oni su dosta nejasni i nedosljedni.
foto: Lucia Bischof