Sigurno ste bili na bazenima i kupalištima gdje jednostavno piše “kupanje na vlastitu odgovornost”. I u bazenima gdje se plaća upad i javnim, organiziranim kupalištima, spasilačka služba nije osigurana, a često možemo vidjeti da i ondje gdje se nalaze spasioci, često su na mobitelima ili negdje okolo u šetnji. Odgovornost je naravno najveća na roditeljima koji bi trebali djecu uvijek imati pod nadzorom no i bazeni i kupališta trebala bi imati spasilačku službu koja će imati kupače pod nadzorom.
Hrvatski Zakon o sportu nije definirao da bazeni i kupališta moraju imati organiziranu sigurnost kupača pa su neki bez spasilačke službe
S tim se slaže i Pravobraniteljica za djecu koja je istaknula da svake godine, posebice tijekom ljetnih praznika i pojačanih aktivnosti na bazenima, svjedočimo tragedijama u kojima stradavaju djeca. Ovakve tragedije ponovno otvaraju brojna pitanja o sigurnosti djece na hrvatskim kupalištima.
–Zakon o sportu koji je trenutno na snazi za razliku od prijašnjeg uređenja, ne propisuje obvezu sportskih objekata da osiguraju sigurnost kupača i pružanje medicinske pomoći na uređenim kupalištima. Navedeno znači da u našem sustavu nije regulirano tko mora nadgledati kupališta, a time i sigurnost korisnika i posjetitelja te koliko spasilaca mora biti na određeni broj kupača. Ne postoji zakonska obveza prisutne spasilačke službe na kupalištima, pri čemu njihova prisutnost ovisi o dobroj volji i savjesnosti koncesionara – istaknula je pravobraniteljica.
Dodala je da mnogi od njih ne uvažavaju sugestije Hrvatskog Crvenog križa o važnosti uloge spasilačke službe pa su mnogi bazeni i kupališta bez takve
službe. Opravdavajući takvu praksu, brojni sportski objekti navode kako djeluju u skladu sa svim postojećim propisima o sigurnosti na kupalištima jer osiguravaju prisutnost redarstvene službe na kupalištima. Međutim, Hrvatski Crveni križ upozorava kako postoje značajne razlike između redarstvene i spasilačke službe, a da je Hrvatski Crveni križ jedina institucija ovlaštena za izdavanje licenci za spasioca.
Pravobraniteljica za djecu istaknula je i da ne postoji nadležna služba ili inspekcija koja može izaći na teren i utvrditi da pojedino kupalište ne zadovoljava sigurnosne uvjete.
Obratila se Ministarstvu turizma i sporta s prijedlogom da se žurno izmijene i dopune odredbe Zakona o sportu, s ciljem propisivanja minimalnih sigurnosnih mjera na kupalištima kroz jasne i nedvosmislene odredbe kojima će se regulirati ovo područje. Posebice da treba propisati obvezu kupališta da osiguraju da poslove promatranja, spašavanja i pružanja prve pomoći obavljaju osobe koje su stručno osposobljene, kao i obvezu da se na kupalištu mora nalaziti oprema i sredstva za pružanje prve pomoći u skladu s propisima o opremi i sredstvima za pružanje prve pomoći.
Također, preporučila je kontinuirano podizanje svijesti i odgovornosti pružatelja usluga sportskih objekata koja obuhvaćaju kupališta o važnosti osiguravanja pojačane i ujednačene razine zaštite djece kupača, posebice kod većih grupa djece i organiziranih školskih izleta, gdje primarna odgovornost roditelja ili druge odrasle osobe za stalni nadzor i pratnju djeteta izostaje ili je ograničena.
Također, pravobraniteljica za djecu preporučila je ispitati mogućnost da se prije korištenja kupališta, posebice u slučaju većih grupa djece i organiziranih školskih izleta, provode organizirane edukacije djece na licu mjesta, u cilju pripreme i osnaživanja djece za opasne situacije na vodi, informiranja djece o granicama plivačkih mogućnosti te o potrebama nužnog opreza na kupalištima, a sve u cilju slobodnog i sigurnog boravka u vodenoj sredini.
Jedna majka posvjedočila je da se sigurnost, posebno djece može puno bolje organizirati navodeći primjer koji je doživjela na javnom bazenu tijekom boravka u Americi.
-Kad smo došli na bazen sa svake strane bio je po jedan spasilac na visokoj stolici i cijelo vrijeme držali su plutače za spašavanje u rukama. Čim smo došli djeca su morala otplivati jednu širinu bazena da se uvjere da su plivači. Tek nakon toga mogla su djeca ići u druge staze – ispričala je mama.
Dodala je da ona djeca koja nisu uspjela nisu smjela prelaziti iz “plićaka” gdje je također spasilac.
-Bazen ima i dio gdje se može spuštati s toboganom no tamo se smije ići tek kad je ondje spasilac. Ako njega nema, zabranjeno je kupanje. Znači jedan spasilac zadužen je samo da prati igru na toboganu i sigurno izranjanje – pojasnila je mama.
Napomenula je i da su se spasioci izmjenjivali svakih 15 minuta kako im koncentracija ne bi nestala i da nitko nije imao ni mobitel niti su međusobno razgovarali što je kod nas nažalost uobičajena praksa čak i na kupalištima gdje ima spasilačka služba.
Foto: Freepik