Djeca su pravi mali strojevi za stvaranje navika. Ponavljaju ono što im je ugodno, što ih smiruje ili jednostavno ono što rade gotovo automatski. Neke navike s vremenom nestanu same od sebe, dok druge mogu ostati prisutne godinama.
Čačkanje nosa, grickanje noktiju, spavanje uz upaljeno svjetlo ili nošenje preteškog ruksaka – bezazlene dječje navike koje mogu imati teže posljedice
A upravo zato što se mnoge zdravstvene i životne navike oblikuju još u djetinjstvu, ono što dijete radi danas može imati određenu važnost i mnogo kasnije. Istraživanja povezuju neke obrasce iz djetinjstva s kasnijim zdravljem, posebice kada je riječ o prehrani, tjelesnoj aktivnosti, izloženosti duhanskom dimu i drugim životnim čimbenicima.
1. Grickanje noktiju
Gotovo svako dijete barem je jednom grickalo nokte. Nekima je to samo prolazna faza, dok kod drugih navika potraje godinama. Problem nije samo estetski. Stalno grickanje može oštetiti kožu i nokte, a stavljanje prstiju u usta povećava mogućnost unošenja bakterija i drugih mikroorganizama.
Kod dijela odraslih navika se nastavlja i nakon djetinjstva, osobito u trenucima stresa, dosade ili nervoze. Zato grickanje noktiju nije potrebno dramatično kažnjavati, ali vrijedi pokušati otkriti što dijete njime pokušava postići. Ako grize nokte kada je nervozno, možda mu zapravo treba drugi način smirivanja.
2. Čačkanje nosa
Da, i ova pomalo neugodna navika nalazi se na popisu. Djeca često čačkaju nos iz dosade, navike ili zato što im je nos začepljen. Povremeno čačkanje samo po sebi nije razlog za paniku, ali učestalo i snažno diranje nosa može nadražiti sluznicu i izazvati sitna krvarenja.
Važnije od samog ponašanja jest naučiti dijete da nakon brisanja nosa opere ruke. Jer higijenske navike koje usvojimo kao djeca često postaju automatske i kasnije u životu.
3. Spavanje uz upaljeno svjetlo
Mala djeca često ne vole potpuno mračnu sobu. Noćna lampica može im pružiti osjećaj sigurnosti i pomoći da lakše zaspu. Ipak, kako dijete raste, dobro je postupno stvarati uvjete koji pogoduju kvalitetnom snu. Tama je prirodan signal tijelu da je vrijeme za odmor, a pretjerana izloženost svjetlu navečer može ometati normalan ritam spavanja.
Zato nije potrebno dijete na silu ostaviti u potpunom mraku ako ga je strah. Mala, prigušena noćna lampica puno je bolji izbor od jakog svjetla koje ostaje uključeno cijelu noć. I ono što je posebno važno: dobar san je navika koju vrijedi graditi od najranije dobi.
4. Pretežak školski ruksak
Ovo je navika na koju roditelji mogu izravno utjecati. Djeca svakodnevno nose knjige, bilježnice, opremu za tjelesni, bočice s vodom i sve ono što im se tijekom dana nađe u torbi. Ako je ruksak nepotrebno težak ili se nepravilno nosi, može uzrokovati bol i nelagodu u leđima i ramenima.
Zanimljivo je da se problemi s leđima mogu pojaviti već u djetinjstvu, a bolovi iz tog razdoblja mogu biti povezani s kasnijim tegobama. Zato jednom tjedno vrijedi napraviti malu „reviziju ruksaka”: izvaditi sve što djetetu ne treba i provjeriti nosi li ga pravilno. Ponekad se u dječjoj torbi nalazi pola kuće – a pola toga uopće nije potrebno.
5. Previše vremena pred ekranima
Ovo je vjerojatno najvažnija moderna dječja navika na popisu. Djeca koja velik dio slobodnog vremena provode pred televizorom, računalom ili mobitelom imaju manje vremena za kretanje, igru, razgovor, boravak na otvorenom i spavanje.
Istraživanja pokazuju povezanost između nekih obrazaca prekomjernog korištenja ekrana u djetinjstvu i kasnijih problema s pažnjom ili drugim aspektima razvoja. No važno je naglasiti da iz takvih istraživanja ne možemo automatski zaključiti da je ekran uzrok svakog pojedinog problema. Zato cilj ne bi trebao biti potpuno izbacivanje tehnologije iz dječjeg života, nego stvaranje zdravog odnosa prema njoj.
6. Malo kretanja
Ako dijete od najranije dobi slobodno vrijeme uglavnom provodi sjedeći, puno je veća vjerojatnost da će mu takav način života postati normalan. S druge strane, dijete koje je naviklo hodati, voziti bicikl, igrati se vani, penjati se, trčati i baviti se sportom dobiva važnu osnovu za aktivniji život.
To nije važno samo zbog tjelesne težine. Tjelesna aktivnost u djetinjstvu povezuje se s brojnim aspektima zdravlja, uključujući kasnije kardiovaskularno zdravlje. Drugim riječima, navika kretanja jedan je od najboljih poklona koje roditelj može dati djetetu.
7. Jedenje „na brzinu” i puno slatkiša
Djeca ne biraju uvijek hranu prema onome što je najbolje za njih. Slatko, slano i masno prirodno su privlačni, a prehrambene navike počinju se oblikovati vrlo rano. To ne znači da dijete nikada ne smije pojesti čokoladu, kekse ili fast food.
Problem nastaje kada takva hrana postane temelj svakodnevne prehrane. Istraživanja pokazuju da prehrana i drugi životni čimbenici u djetinjstvu mogu biti povezani s kardiovaskularnim zdravljem u odrasloj dobi. Zato je puno korisnije djetetu ponuditi raznoliku hranu i dobar primjer nego stalno govoriti: „To ne smiješ jesti.”
8. Odgađanje odlaska na spavanje
„Još samo pet minuta!” Roditeljima je ova rečenica vjerojatno poznata. Problem je što se odgađanje odlaska u krevet lako pretvori u naviku. Dijete koje stalno ide spavati kasno može kronično spavati manje nego što mu je potrebno.
A kvalitetan san nije luksuz. On je važan dio dječjeg razvoja, učenja, raspoloženja i svakodnevnog funkcioniranja. Zato djeci pomaže predvidljiva večernja rutina: slično vrijeme odlaska u krevet, manje ekrana prije spavanja i mirnije aktivnosti pred kraj dana.
9. Stalno potiskivanje emocija
Ovo je navika koju je puno teže primijetiti od grickanja noktiju ili predugog gledanja televizije. Neka djeca nauče da ne trebaju pokazivati tugu, ljutnju ili strah. Ako im se stalno govori „nemoj plakati”, „nije to ništa” ili „budi jak”, mogu s vremenom naučiti svoje osjećaje gurati u stranu.
To ne znači da će svako takvo dijete imati emocionalnih problema u odrasloj dobi. Ali sposobnost prepoznavanja i izražavanja emocija važan je dio zdravog razvoja.
Zato djetetu ne moramo uklanjati svaku neugodnu emociju. Ponekad je dovoljno reći: „Vidim da si jako ljut. Hoćeš mi reći što se dogodilo?” Time dijete uči da emocije nisu nešto čega se treba sramiti.
Ne možemo sve dječje navike pretvoriti u alarm
Važno je ovo naglasiti: nije svaka dječja navika problem i neće svaka dječja navika odrediti budućnost.
Djeca imaju faze. Grizu nokte, spavaju s plišancem, boje se mraka, jedu samo tjesteninu, skaču po kauču i ponekad provedu previše vremena pred ekranom. Roditelj ne treba paničariti zbog svake od tih stvari.
Puno je važnije gledati širu sliku: ima li dijete dovoljno sna, kretanja, kvalitetne hrane, igre, razgovora i vremena bez ekrana? Jer upravo se iz svakodnevnih malih ponavljanja stvaraju navike. A dobra vijest je da se navike mogu mijenjati. Čak i one koje smo ponijeli iz djetinjstva.
Foto: Freepik