Još se jedno ljeto polako bliži kraju, a mnoga djeca su ga provela u društvu baka i djedova jer druge opcije – nema. Godišnji odmor roditelja nije beskonačan, a baka i djed koji su u “formi” i sposobni su brinuti o unucima dobitak su čija se pomoć ne odbija.
Kako djeca rastu, mijenjaju se i njihove potrebe: ono što je mlađem djetetu savršen odmor, tinejdžeru je često dosada
Tjedan ili dva, nerijetko i mjesec ili mjesec i pol kod bake i djeda mogu zvučati kao idealno rješenje: dijete je na sigurnom, roditelji mogu normalno raditi, a bake i djedovi dobivaju priliku provesti vrijeme s unucima. No postoji jedno pitanje koje roditelji često zaborave postaviti: uživa li u tome zaista i dijete?
Jer ono što je sedmogodišnjaku najbolji mogući ljetni provod, tinejdžeru može biti poprilično dosadno.
Za malu djecu baka i djed često su pun pogodak
Djeca predškolske i mlađe školske dobi najčešće vrlo rado odlaze na ljetovanje s bakom i djedom, osobito ako su s njima bliska. Kod njih je i samo iskustvo posebno: spavanje izvan vlastitog doma, kupanje, sladoled nakon ručka, odlazak na tržnicu s bakom, pecanje s djedom ili jednostavno puno vremena za igru i razgovor.
Bake i djedovi često imaju ono što roditeljima tijekom radnog tjedna nedostaje – vrijeme. Ne moraju istodobno kuhati ručak, odgovarati na e-mail i požurivati dijete da se obuče. Mogu sat vremena igrati istu igru, pričati priče ili zajedno otići u šetnju.
Zato djeci mlađoj od desetak godina ljetovanje s bakom i djedom vrlo često može biti prekrasno iskustvo.
Ali onda dolazi dob kada se stvari počinju mijenjati
Negdje oko početka puberteta dijete počinje imati potpuno drugačije potrebe. Odjednom mu više nije dovoljno da je “lijepo”. Važno mu je s kim je, što tamo može raditi i koliko ima slobode.
Četrnaestogodišnjaku možda više nije posebno uzbudljivo provesti dva tjedna u malom mjestu u kojem poznaje samo baku, djeda i nekoliko susjeda. Ako nema vršnjaka, interneta, mogućnosti izlaska ili aktivnosti koje ga zanimaju, odmor mu vrlo brzo može postati monoton.
I tu roditelji ponekad naprave pogrešku. “Pa što ti fali? Imaš more, hranu, svoju sobu i baku i djeda.” Sve je to istina. Ali tinejdžeru možda upravo nedostaje društvo njegovih godina.
Ne postoji čarobna dob nakon koje baka i djed više nisu dobra opcija
Nije moguće reći: “Nakon 12. godine dijete više ne treba ići s bakom i djedom.” Neka će djeca s veseljem odlaziti i sa 15 ili 16 godina. Druga će već s 11 godina početi govoriti da im je tamo dosadno.
Mnogo više od samog broja godina važni su:
- odnos djeteta s bakom i djedom
- ima li dijete tamo društvo
- koliko dugo ostaje
- koliko slobode ima
- postoje li aktivnosti koje ga zanimaju
- poštuju li baka i djed njegove granice
- može li se dijete javiti roditeljima kad poželi
- osjeća li da tamo ide zato što to želi ili zato što “mora”.
Najveća razlika je u trajanju
Dijete koje bi s bakom i djedom rado provelo pet dana možda neće jednako uživati u tri tjedna. Zato je često bolje krenuti s kraćim boravkom. Za mlađe dijete to može biti nekoliko dana, a za starije dijete tjedan dana ili više – ali uz dogovor.
Tinejdžeru se, primjerice, može ponuditi kompromis: nekoliko dana s bakom i djedom, a ostatak praznika s roditeljima ili prijateljima. Takav dogovor djetetu daje osjećaj da sudjeluje u odlučivanju o vlastitom odmoru.
A što ako dijete kaže da ne želi ići?
To ne mora značiti da više ne voli baku i djeda. Dijete može obožavati svoje bake i djedove, a istodobno ne željeti s njima provesti dva tjedna na moru.
To su dvije potpuno različite stvari. Roditelji ponekad odbijanje shvate osobno: “Pa kako ti može biti dosadno s bakom?” No dijete možda samo pokušava reći da mu treba više vršnjaka, slobode i novih iskustava.
Umjesto nagovaranja, bolje je pitati: “Što ti je tamo najdosadnije?”
Odgovor na to pitanje može puno toga otkriti. Možda dijete ne želi ići jer nema društvo. Možda mu smeta što mora rano ići spavati. Možda želi više vremena samo za sebe. A možda mu je zapravo dovoljno samo skratiti boravak s dva tjedna na pet dana.
I bake i djedovi imaju pravo na svoje granice
U cijeloj priči lako je zaboraviti još jednu stvar: ljetovanje s unucima može biti prekrasno, ali može biti i naporno. Posebno kada baka i djed čuvaju vrlo malu djecu ili više unučadi istodobno.
Zato “baka i djed će ga pričuvati” ne bi trebalo automatski značiti da su oni dužni provesti cijelo ljeto s unucima. Dobro je unaprijed razgovarati o tome koliko dugo žele i mogu biti domaćini, što im odgovara i kakav ritam mogu pratiti.
Najbolje ljetovanje je ono na kojem se svi osjećaju dobro
Ljetovanje kod bake i djeda nije ni “čuvanje djece” ni obiteljska obveza. Za dijete može biti jedno od najljepših sjećanja iz djetinjstva – upravo zato što ima vrijeme i pažnju bake i djeda na način koji kod kuće možda nema. Ali kako dijete raste, njegova se potreba za samostalnošću, prijateljima i vlastitim izborima povećava.
Zato možda pravo pitanje nije: “Do koje godine dijete treba ljetovati s bakom i djedom?”
Nego: “Je li ovo još uvijek odmor koji naše dijete želi?”
Ako je odgovor da – nema razloga prekidati tu lijepu tradiciju samo zato što je dijete napunilo određeni broj godina.
A ako više nije, možda je vrijeme za novu verziju zajedničkog ljeta: kraći boravak kod bake i djeda, zajednički obiteljski godišnji ili nekoliko dana na moru s prijateljima. Jer cilj ljetnih praznika nije da dijete bude negdje “zbrinuto”.
Cilj je da se odmori, zabavi i napuni baterije. A to s 6, 10 ili 15 godina može izgledati potpuno drugačije.
Foto: Freepik