Sendvič generacija – istodobno brine o roditeljima i djeci
Jeste li se ikada osjećali kao da vas sa svih strana netko treba?
Djeca trebaju pomoć oko škole, obroka, aktivnosti, prijevoza i milijun sitnica koje čine svakodnevni obiteljski život. Istodobno, roditelji možda stare i počinju trebati vašu pomoć – od odlaska liječniku i kupnje namirnica do administrativnih obaveza ili jednostavno društva.
Ako se prepoznajete u tome, možda pripadate takozvanoj „sendvič generaciji” – ljudima koji se istodobno brinu o svojoj djeci i svojim ostarjelim roditeljima.
Između djece i roditelja
Naziv „generacija sendviča“ prilično dobro opisuje situaciju: odrasla osoba nalazi se između dviju generacija koje trebaju njezinu pažnju.
S jedne strane su djeca koja od roditelja ovise emocionalno, organizacijski i financijski. S druge su roditelji kojima zbog dobi ili zdravstvenih i životnih okolnosti treba sve više pomoći.
A između njih ste – vi.
Problem je u tome što se potrebe rijetko pojavljuju jedna po jedna.
Dijete ima temperaturu baš kada roditelj treba na pregled. Školska priredba pada na isti dan kada treba odvesti mamu liječniku. Posao traži prekovremeni rad, a kod kuće vas čekaju domaće zadaće, večera i razgovor s tinejdžerom koji baš danas ima „najgori dan u životu“.
Nije teško razumjeti zašto se ljudi u takvoj situaciji mogu osjećati preopterećeno.
Zašto je toliko iscrpljujuće?
Brinuti o drugima samo po sebi zahtijeva vrijeme, energiju i strpljenje. Kada se ta briga istodobno proteže na djecu i roditelje, vrlo lako nestane prostora za vlastite potrebe.
Često se događa da osoba počne preskakati vlastiti odmor, druženja, hobije ili čak osnovne potrebe jer uvijek postoji netko kome treba pomoći.
Uz fizički umor može se pojaviti i osjećaj krivnje.
„Jesam li dovoljno dobra mama?“
„Jesam li dovoljno uz svog roditelja?“
„Trebam li više pomagati?“
„Zašto nemam vremena ni za što?“
No važno je zapamtiti: nemoguće je istodobno svima biti na raspolaganju cijelo vrijeme.
Žene često nose posebno velik dio tereta
U mnogim obiteljima upravo žene preuzimaju velik dio neplaćenog rada skrbi – brigu o djeci, organizaciju kućanstva, pomoć roditeljima i koordiniranje svega između toga.
To ne znači da muškarci nisu dio te priče, nego da se od žena još uvijek često očekuje da budu osobe koje „drže sve konce u rukama“.
Takva uloga dugoročno može imati svoju cijenu – od manje vremena za posao i odmor do osjećaja da vlastiti život stalno stavljamo na čekanje.
Ne morate sve sami
Jedna od najvažnijih stvari za ljude koji se nalaze u ovoj situaciji jest prihvatiti da traženje pomoći nije znak slabosti.
Ako postoji mogućnost, dio obveza treba podijeliti s partnerom, braćom i sestrama ili drugim članovima obitelji.
Ponekad pomoć ne mora biti velika. Netko može jednom tjedno odvesti dijete na trening. Netko drugi može preuzeti odlazak roditelja u trgovinu. Treća osoba može pomoći oko administracije.
I nekoliko sati tjedno može napraviti veliku razliku.
Postavite granice
Ako ste navikli svima govoriti „da“, postavljanje granica može biti posebno teško.
Ali imati granicu ne znači da vam nije stalo.
Možete voljeti svoje roditelje i istodobno reći da danas ne možete doći. Možete biti brižan roditelj i dopustiti djeci da neke stvari naprave sami. Možete biti odgovorni na poslu, a ipak priznati da ne možete uvijek ostati prekovremeno.
Briga o drugima ne bi trebala značiti potpuno odustajanje od brige o sebi.
A gdje ste u svemu tome – vi?
To je možda najvažnije pitanje.
Kada mjesecima ili godinama stalno razmišljamo o potrebama drugih, lako je zaboraviti da i nama treba vrijeme za odmor, prijatelje, partnera, hobije ili jednostavno nekoliko sati u kojima nitko ništa ne traži od nas.
Ne morate čekati da potpuno „pregorite“ kako biste uzeli predah.
Pomoć možete zatražiti prije nego što više ne možete. Obaveze možete podijeliti prije nego što postanu nepodnošljive. I možete priznati da vam je teško bez osjećaja da ste zbog toga loš roditelj, loše dijete ili sebična osoba.
Nije sebično sačuvati malo vremena za sebe
Biti dio sendvič gneracije može biti zahtjevno. Istodobno biti roditelj svojoj djeci i oslonac vlastitim roditeljima velika je odgovornost.
Ali ne morate biti savršeni.
Ponekad je dovoljno napraviti ono što je najvažnije, prihvatiti pomoć gdje god je moguće i podsjetiti se da i osoba koja brine o svima drugima treba nekoga tko će brinuti o njoj.