Roditeljstvo devedesetih podrazumijeva više slobode i dosade
Djeca koja su odrastala tijekom 1990-ih pamte djetinjstvo provedeno na biciklu, u igri s prijateljima iz susjedstva i uz neizbježnu rečenicu roditelja: “Dođi kući prije mraka.” Danas je slika potpuno drugačija. Djeca imaju ispunjene rasporede, organizirane aktivnosti gotovo svaki dan, pametne telefone, GPS satove i roditelje koji ih nadziru gotovo u svakom trenutku.
Upravo zato posljednjih mjeseci sve je popularniji trend takozvanog “roditeljstva devedesetih”. Na društvenim mrežama brojni roditelji pokušavaju vratiti neke navike iz vlastitog djetinjstva jer smatraju da su djeca izgubila ono što im je nekada bilo sasvim prirodno – slobodnu igru, samostalnost i dosadu iz koje nastaje kreativnost.
Djeca danas imaju manje slobode nego ikada
Autorica Maria Childs u jednom članku opisuje kako svojoj djeci pokušava pružiti dio slobode koju je i sama imala kao dijete. Njezina djeca mogu samostalno istraživati susjedstvo, dogovarati igru s prijateljima i sama rješavati manje sukobe, dok ona izbjegava stalni nadzor i pretjerano uključivanje u svaku njihovu aktivnost.
Takav pristup nije slučajan. Posljednjih desetljeća roditeljstvo je postalo znatno intenzivnije. Roditelji danas provode više vremena organizirajući dječje aktivnosti, prateći školske obveze i kontrolirajući njihovo slobodno vrijeme nego prethodne generacije. Istodobno raste zabrinutost da pretjerani nadzor djeci uskraćuje prilike za razvoj samostalnosti, donošenje odluka i rješavanje problema.
Zašto je dosada važna?
Jedna od najvećih razlika između djetinjstva nekad i danas jest činjenica da djeci gotovo nikada nije dosadno. Kada se pojavi trenutak bez aktivnosti, vrlo često ga ispuni ekran.
Psiholozi već godinama upozoravaju da dosada nije neprijatelj razvoja. Upravo tijekom nestrukturirane igre djeca razvijaju maštu, kreativnost, sposobnost planiranja i socijalne vještine. Kada sama smišljaju igre, pregovaraju s prijateljima ili rješavaju sukobe bez stalne pomoći odraslih, razvijaju otpornost i samopouzdanje.
Ekrani su postali “nova dadilja”
Roditelji devedesetih nisu se morali nositi s društvenim mrežama, TikTokom ili neprekidnim notifikacijama. Današnji roditelji nalaze se pred sasvim novim izazovima.
Maria Childs zato svjesno odgađa korištenje društvenih mreža i pametnih telefona za svoju djecu. Tableti su kod njih rezervirani uglavnom za duža putovanja ili iznimne situacije, dok se obiteljski obroci i vrijeme provedeno zajedno odvijaju bez ekrana.
Sve više stručnjaka upozorava da prekomjerno korištenje digitalnih uređaja može utjecati na kvalitetu sna, koncentraciju, emocionalnu regulaciju i vrijeme provedeno u stvarnoj igri s vršnjacima.
Obiteljsko vrijeme ponovno postaje vrijednost
Jedna od navika koja se vraća jest jednostavno zajedničko provođenje vremena. Nekada su to bile društvene igre, zajedničko gledanje filma ili večer uz pizzu. Danas mnoge obitelji pokušavaju ponovno uvesti večeri bez mobitela, zajedničke igre ili izlete u prirodu.
Istraživanja pokazuju da upravo redovito kvalitetno vrijeme provedeno s roditeljima pozitivno utječe na emocionalni razvoj djece, osjećaj sigurnosti i kvalitetu obiteljskih odnosa.
Ali devedesete nisu bile savršene
Unatoč nostalgiji, stručnjaci upozoravaju da nije sve bilo bolje prije tridesetak godina. Djeca su tada često bila prepuštena sama sebi, sigurnosni standardi bili su niži, a roditelji nisu imali informacije koje danas imamo o mentalnom zdravlju, emocionalnom razvoju i važnosti kvalitetne komunikacije s djecom.
Zato cilj nije vratiti roditeljstvo u devedesete, nego pronaći ravnotežu između sigurnosti i slobode.
Što možemo naučiti od roditelja devedesetih?
Možda najveća lekcija nije u tome da djeca ponovno budu sama po cijele dane, nego da im damo više povjerenja. Više vremena za slobodnu igru. Više prilika da sama riješe nesuglasice, pogriješe i nauče iz vlastitih iskustava.
Jer upravo se kroz male svakodnevne izazove razvijaju samostalnost, odgovornost i otpornost – osobine koje nijedna aplikacija, organizirana aktivnost ili roditeljski nadzor ne mogu zamijeniti.
Roditeljstvo budućnosti možda neće izgledati kao ono iz devedesetih, ali sve je više stručnjaka koji vjeruju da bi djeca bila sretnija kada bismo iz tog razdoblja ponovno usvojili barem neke vrijednosti: više igre, manje ekrana, više povjerenja i manje pretjerane kontrole.
foto: Magnific.com