Previše ekrana = sporije donošenje odluka
Ekrani su danas neizbježan dio svakodnevice mnogih obitelji. Ipak, novo znanstveno istraživanje upozorava da pretjerano izlaganje ekranima u prve dvije godine života može imati dugoročne posljedice na mentalno zdravlje djece.
Studija objavljena u uglednom medicinskom časopisu eBioMedicine pratila je 168 djece od rođenja do 13. godine života. Istraživači su analizirali količinu vremena koje su djeca provodila pred ekranima prije druge godine, a zatim pratili njihov razvoj mozga, brzinu razmišljanja i razinu anksioznosti u kasnijim godinama.
Što su istraživači otkrili?
Rezultati pokazuju da su djeca koja su u dojenačkoj dobi imala najviše vremena pred ekranima imala ubrzan razvoj određenih moždanih mreža, posebno onih povezanih s vidom i samokontrolom. Iako to na prvi pogled može zvučati pozitivno, znanstvenici upozoravaju da takozvana „ubrzana maturacija“ može imati negativne posljedice.
Kod te djece kasnije je zabilježeno:
- sporije donošenje odluka i rješavanje zadataka
- viša razina anksioznosti u ranoj adolescenciji (oko 13. godine)
Važno je naglasiti da se ova povezanost pojavljuje isključivo kod izlaganja ekranima prije navršene druge godine života. Ekrani u dobi od tri ili četiri godine nisu pokazali iste učinke.
Zašto su prve dvije godine toliko važne?
Prve godine života predstavljaju osjetljivo razdoblje razvoja mozga. U tom vremenu mozak se oblikuje kroz izravnu interakciju s okolinom – igru, kretanje, govor, dodir i kontakt s roditeljima.
Istraživači upozoravaju da pasivno gledanje u ekran može promijeniti način na koji se moždane veze razvijaju, što kasnije može utjecati na emocionalnu stabilnost i sposobnost nošenja sa stresom.
Koliko su ekrani prisutni kod beba?
Podaci pokazuju da se u mnogim obiteljima korištenje ekrana počinje već oko šestog mjeseca života. Velik broj djece mlađe od dvije godine redovito gleda televiziju ili sadržaje na mobitelima i tabletima.
To je u suprotnosti s preporukama zdravstvenih institucija. NHS i Svjetska zdravstvena organizacija savjetuju:
- bez ekrana za djecu mlađu od godinu dana (osim video-poziva)
- za djecu od 1 do 2 godine najviše jedan sat dnevno – i što manje, to bolje
Što roditelji mogu učiniti?
Stručnjaci naglašavaju da cilj nije okrivljavanje roditelja. Mnogi se oslanjaju na ekrane zbog posla, umora i svakodnevnih obaveza. No male promjene mogu imati velik učinak.
Preporučuje se:
- više zajedničkog čitanja i pričanja priča
- slobodna igra i kretanje
- razgovor, pjevanje i interakcija licem u lice
Zanimljivo je da povezano istraživanje pokazuje kako redovito čitanje s roditeljima već u trećoj godini života može ublažiti neke negativne učinke ranog izlaganja ekranima.