Školski izleti nisu više za džep roditelja s više školaraca
Jednodnevni školski izleti danas doslovno stoje koliko se nekad putovalo zajedno s bar jednim noćenjem. Ono što se još prije koju godinu plaćalo stotinjak kuna i usput kukalo da je skupo, sada je i po 50 eura. Nastavnici roditeljima serviraju cifre na roditeljskim sastancima i govore kako su cijene prijevoza skočile, cijene smještaja, cijene svega, a onda naglas pred svima pitaju kome odgovara, kome ne. Misle li zaista da će netko podići ruku i pred svima drugima reći da mu je to preskupo? Ne, jer nitko danas ne želi biti izvrgnut pogledima negodovanja i takvom priznanju neuspjeha. Danas je, naime, sramota nemati.
Profesori također pitaju odgovara li svima, ali ustvari očekuju bezrezervni pristanak jer imaju svoje planove, napisala nam je u inbox jedna mama koja nas je molila da na to skrenemo pažnju. Kaže, profesori si izaberu gdje im se ide, jer put im je besplatan, a ne trude se štedjeti. Naime, u nekim školama učitelji spavaju zajedno u sobama radi uštede, no također u nekima uzimaju skuplje jednokrevetne sobe koje povećavaju cijenu cijelog izleta.
Uz izlet, uvijek se nađu još i troškovi za neke dodatne atrakcije ili ulaznice koje nisu uključene u cijenu. dok se djeci da i koji euro džeparca, ispada da se više nigdje ne može otići ispod 100 eura.
Cijene rastu, a pritisak na roditelje sve je veći
-Nastavnici su tobože puni razumijevanja, ali uvijek uz osnovnu cijenu izleta uvale još par stvari za platiti i to je postalo neizdrživo. Ako imate troje ili ne daj bože više školaraca, 300 eura vam ode a da ne trepnete. Shvaćam da su cijene otišle u nebo, ali možda bi onda trebalo razmisliti da se odustane od nekih izleta i da se organiziraju neka druga druženja, a djeca neka idu na izlete sa svojim obiteljima. Ispadne jeftinije kada se odveze negdje petero ljudi i ponese svoje sendviče, nego kada dijete ide autobusom sa još 60 djece i pojede ručak – požalila nam se ta mama.
Roditelji općenito sve češće ističu da se školski izleti više ne temelje na edukaciji, već na turističkom pristupu. Putuje se zadovoljavanje forme i programa radi, a djeca tu vide priliku za divljanje i druženje kojeg im kronično nedostaje, iako ih se kod kuće ne može odvojiti od mobitela.
Roditelji se pitaju: biraju li se izleti prema željama nastavnika?
Roditelji se također pitaju, zašto nastavnici ne razmisle malo o cijenama i mogućnostima prosječnog roditelja dvoje djece.
-Neka izaberu nešto jeftino, isplativo i pristupačno, a ne ono što se njima sviđa. Jak osu komotni kad ne plaćaju. A najbolje je što plaćamo i onima koji idu da “paze” na učenike, oni ustvari putuju radi druženja, a kada je paženje u pitanju, nisu uvijek pri ruci i svašta se zna događati – ispričao nam je i jedan tata. Dodaje kako je na izlet postalo skupo ići i unutar samog Zagreba – pogotovo kada škola unajmi autobus.
-Pa to nije normalno da ja djetetu obilazak Zagreba platim 30 eura!! Neka se voze tramvajem i tako upoznaju grad. Također, čini mi se da gdje god djeca idu plaćaju ulaznice po redovnim cijenama, nemam nikad osjećaj da dobiju popust kao grupa. Cijela priča s izletima postala je skup sport. Doslovno me strah kada spominju višednevne izlete jer se pitam kako ću to platiti – komentirao je drugi tata.
Blagdani – razdoblje s najviše troškova
Ono što dodatno brine roditelje jest da se mnogi izleti organiziraju upravo u studenome i prosincu. To su mjeseci kada se već izdvajaju sredstva za darove, druženja, školske priredbe, fotografiranja, božićne radionice i brojne druge obaveze koje opterećuju kućni budžet.
Za mnoge obitelji, osobito one s više djece, svaki dodatni trošak znači ozbiljno planiranje – a ponekad i odricanje.
-Kakve su to ideje planirati izlete u prosincu?! Pa već svi imamo dovoljno troškova oko kupovine darova. Žao mi je djece koja nigdje ne idu i koju roditelji nigdje ne vode, njima je to valjda jedina prilika za negdje otići. ali nama koji se organiziramo i platimo svojoj djeci neki put tijekom praznika zaista je skupo davati još i za nebulozne školske izlete – požalila se jedna mama.
Najtužniji dio priče jest taj što se pojedina djeca, zbog velikih iznosa, ne mogu pridružiti razredu na izletu. To često ostavlja posljedice i na njihovo samopouzdanje i osjećaj pripadnosti, a roditelje stavlja u neugodnu poziciju jer ne žele da se njihovo dijete osjeća drukčije.
Sve više roditelja stoga smatra da bi se škole mogle malo socijalno angažirati i raspitati kako skresati nepotrebne i neželjene troškove kojima su roditelji sve više izloženi. Da se ne priča samo o tome da je sve skupo, već da se nešto po tom pitanju i napravi, pa makar to značilo i manje izleta.
foto: Freepik