Naravno da svi želimo zaštititi svoju djecu. No, lako se može upasti u zamku i postati roditelj koji guši djetetovu samostalnost i potencijal.
Zbog straha da dijete ne doživi neuspjeh roditelji često zauzimaju prezaštitnički odnos
Pripazite na ovih devet znakova koji odaju prezaštitničkog roditelja.
Upravljate i najsitnijim djelićima njegovog života
Držite li svoje dijete blizu, možda čak malo i preblizu? Naime, upravljanje svakim aspektom njegovog života nije dobro niti za njega niti za vas. Tako postoji mogućnost da će dijete uvijek ostati na istom mjestu i neće moći istražiti neke svoje potencijale i interese. Otvorite mu vrata i pustite da izađe samo, odabere hobi koji ga privlači ili se okuša u nečemu što nije vaš prvi izbor. Jer ne mora niti biti.
Sprječavate dijete da pogriješi
Zbog straha da dijete ne doživi neuspjeh i osjećaj nelagode, ponekad potegnemo izvan granica naših mogućnosti kako se to ne bi dogodilo. No, budimo realni, dijete će uz sve naše intervencije kad tad negdje “ne uspjeti”. I možda vas njegova reakcija tada iznenadi.
Na primjer, ako ne preda zadaću jer vi niste bili tu da ga podsjetite da ju napravi, morat će se suočiti s učiteljičinom kritikom. Idući put će, vjerojatno i bez vaše intervencije, prionuti na svoje zadatke.
Ne učite ga odgovornosti
Namještate mu krevet. Pomažete oko oblačenja ujutro. Pospremate igračke. Kao i svi mi, i vi znate da će tako sve ići brže i lakše, ali zbog tog lakšeg puta propuštate dijete podučiti važnoj životnoj lekciji, odnosno odgovornosti. Dakle, djecu trebate već vrlo rano uključivati u radne zadatke i angažirati kao pomoć. Naravno, u okviru njihovih mogućnosti.
Zašto, pokažite im kako treba izgledati pospremljena soba (pospremite ju zajedno). Ako treba, fotkajte da bi dijete idući put moglo vidjeti kako to treba izgledati.
Previše tješite
Nije vam svejedno ako je vaše dijete tužno, bilo to zato što ga je neko dijete zadirkivalo ili zato što se udarilo o krevet ili palo u parku. Želimo umanjiti te loše osjećaje pa ponekad pretjeramo s količinom utjehe koju pružamo. dijete bi trebalo samo proći kroz neke emocije, iako znamo da vi cijelo vrijeme želite biti uz njega, pogotovo u težim trenucima.
I možete, obrišite suze, ponudite zagrljaj, porazgovarajte…samo nemojte pretjerivati s odlaskom na sladoled, slatkišima i kojekakvim “glupostima” kao utjehom.
Petljate se u djetetova prijateljstva
Lara je tako divna djevojčica, vaša kći bi se svakako trebala družiti s njom. Ali ona više voli Nevu, a Neva vama baš i nije po volji. Kako bi bilo divno kada biste mogli birati djetetove prijatelje. no, bi li se vama svidjelo da vam roditelji biraju prijatelje?
Ponekad je dobro djeci pomoći probiti led i upoznati ih s nekim djetetom, no tu treba povući crtu i ne forsirati odnose. Dakako, u situacijama gdje neko prijateljstvo emotivno, psihički ili fizički škodi vašem djetetu treba intervenirati.
Stalno upozoravate na opasnost
Djetetova sigurnost treba svakom roditelju biti prioritet.No, plašiti dijete s tim što mu se sve može dogoditi i to oko svake, pa i najmanje stvari koju pogrešno napravi, nije baš najbolji način da usadite “zdravi strah”. ako stalno govorite “nemoj” i “prestani”, razmislite o tome da sebi kažete “stop” idući put prije nego prerano i preburno reagirate.
Naime, vaše dijete u tim situacijama čuje samo jako puno negativnosti iz svih smjerova. nećete mu dopustiti da se igra na prometnoj ulici, ali ako se na igralištu popeo na visoku penjalicu već stoti put, možda biste trebali prestati ga opominjati i pustiti mu da uživa u igri jer očito je “savladao penjanje”.
Onemogućavate grananje
Vaše se dijete želi okušati u nogometu, ali vi znate da je talentirano za rukomet. Pridružilo bi se matematičkoj grupi s prijateljem, ali vi znate da ga jako zanima povijest. Ponekad nenamjerno onemogućimo svoje dijete da razgrana svoje interese i potencijale.
U redu je pustiti dijete da samo istražuje, da na neke aktivnosti ide samo radi prijatelja ili da isproba nešto novo u čemu možda i neće biti dobro. Davanjem izbor pomažete mu da stekne samostalnost, neovisnost i da misli svojom glavom. ne želite valjda da kada odraste ne može donijeti niti jednu važnu odluku bez savjetovanja s vama?
Stalno provjeravate
Svako malo poslat ćete mail učiteljici da provjerite kako vaše dijete “stoji”, a ni slanje sms-ova vam nije strano. Ode li vaše dijete prijatelju u susjednu zgradu, nazvat ćete svaki sat vremena da provjerite je li sve u redu. Uvijek vas zanima možete li što učini za njega i u svemu tome mnogi roditelji znaju pretjerati.
No, takvom brigom samo ćete gušiti svoje dijete i poludjeti kada vam jednom izmakne iz vida. Naravno da neke stvari trebate povremeno provjeriti, no u tome treba naći ravnotežu.
Stavljate dijete pod “stakleno zvono”
Vremena su se promijenila i djeci danas prijeti puno više opasnosti nego prije 30 godina. Automobili jure brže, seksualni predatori vrebaju preko interneta, škole su pune nasilnika. Ponekad vam se čini da ne znate kome vjerovati i htjeli biste svoje dijete zaštititi od svih loših stvari koje ga mogu zadesiti. No, držati dijete u malom, sigurnom mjehuriću jednostavno nije moguće.
Bolja opcija je podučiti ga okrutnoj stvarnosti i opasnostima koje postoje u stvarnom svijetu, kako ne bi odrastalo naivno i nesvjesno svega što ga može zadesiti. Djeca koja ne znaju što činiti u nekoj situaciji često se jednostavno priklone masi, pa tako postoji veća mogućnost da dijete odraslo pod staklenim zvonom slijedi krdo jer nema svoje mišljenje o puno stvari.
foto: Freepik