Kada se rodila nećakinja, a onda i nećak, postala sam ne samo teta nego i hodajući klaun, trenerica, učiteljica…
Nema sumnje da je ljubav između tete i njezinih nećaka i nećakinja ustinu posebna. Taj je odnos izmiješan s različitim temama, aktivnostima, i vrijednim uspomenama. Zamišljala sam jednom svoj život s vlastitom djecom, odnosno donijeti vlastito dijete na ovaj svijet i pružiti mu svu ljubav koju zaslužuje, no kada se u obitelji rodilo prvo dijete, predivna nećakinja, a onda i drugo, preslatki nećak, u cijelom sam tom periodu odgajanja, igranja i podučavanja, pronašla, sebe i dijete u sebi, a oni su pronašli mene, svog hodajućeg klauna, trenericu, učiteljicu…
Jedni drugima smo izvor ljubavi, prijateljstva, igre, mašte i smijeha i otad moje srce kuca za njih i ispunjeno je do kraja. Uvijek se pitam kako ih svaki novi dan mogu voljeti više i htjeti biti uz njih još koju minutu dulje, a opet biti toliko razigrana s njima i usmjerena i na svoje životne stvari?
To je nešto što ne prestaje! Osjećaj ljubavi se neprestano obnavlja i time kroz dan postaješ jači i u svojim osobnim nemirima i problemima. Njihovi zagrljaji vrijede puno više od ocjene na fakultetu ili dobivene diplome. Oni osvijetle dan i misli. Ponekad pričamo svi u isti trenutak, jer si toliko toga želimo reći i ne ustručavamo se niti jedne teme. To se najbolje može vidjeti kad nećak i nećakinja počnu rasti pa niste više suočeni s banalnim pitanjima poput, koje je boje ova stvar ili oblika?
Počinjete se susretati sve više s životnim pitanjima, smrti, seksualnosti, promjeni na tijelu i sl. I naravno, poželjno je da date što iskreniji i smisleniji odgovor da ih umirite, približite još više k sebi. Ponekad je i odgovor ne znam sasvim dovoljan. Budite otvoreni, ne izmišljajte i ne lažite (jer će vas kad tad uloviti u prije danim odgovorima), već biti samo i jedino iskreni u odgovorima prema njima.
Nema pravog recepta, tajne kako biti dobra teta. Sve se to nalazi u vama, samo iskoristite dobar trenutak, uživajte i cijenite svaki trenutak s njima.
Dajem vam nekoliko točaka koje sam naučila cijeniti tijekom života, komunikacije i odnosa s njima:
1. Naučite biti (ako niste po prirodi) razigrani i super šaljivi (možda i malo djetinjasti) i nemojte biti dosadni i naporni sa svojim savjetima.
Ponekad svi volimo savjetovati, više ili manje mudrovati. No, mogu reci da sam s njima naučila šutjeti i reagirati u pravom trenutku. Bez brige ako se pitate kad će vas pitati za savjet, vrlo brzo će vas tražiti za igru i odluku.
2. Poštujte granice!
Jako volim svoje nećake. S njima sam naučila puno i o sebi i kakva bih i ja jednog dana mogla biti majka. No, nisam njihova majka i poštujem konačnu odluku njihovih roditelja. Ok, možda im koji put vise popustim, ali u tomu i jest čar ove divne uloge.
3. Zajednički spavanac
Pošto u nekoliko navrata moji nećaci i ja, živimo kontinentima daleko, govorim o vremenu kad smo živjeli blizu ili u nekim periodima života živimo zajedno. Prespavati kod tete ili odlazak na spavanac s tetom meni je, a i njima (govorim o svom iskustvu) najljepsi događaj u danu. Naravno, i putovanje na dulje staze ili čak do škole znači im sve, ali takvu uzbuđenost kao prije spavanja, nigdje još nisam vidjela. Tuširanje, mirisanje, namještanje, mijenjanje pidžama, poravnavanje plahti i pokrivača, čitanje knjiga i pjevušenje postaje jako vrijedan ritual u našim zajedničkim trenucima, a te trenutke jako cijenim.
4. Vjerovanje u priče
Čitanje knjiga pred spavanje posebno smiruje djecu. Kako sam to započela s nećakinjom, tako sam nastavila i s šestogodišnjim nećakom. Davanje glasa medi, ptici, zabi ili mački njima predstavlja vrhunac dana i bijeg u njihov svijet. Takva rutina ponekad pomogne i nama starijima. Nakon cjelodnevnih privatnih problema, korištenje imaginacije i vizualizacije dođe poput terapije.
5. Fotografiranje
Kao što je tehnologija uzela maha, tako i moji nećaci (a vjerujem i vaši) prvaci su u tipkanju i fotografiranju, uređivanju slika, videa (usporenih ili ubrzanih verzija; crno-bijelih ili kolorističkih upadljivih detalja). Ne sjećam se kad su fotografije bile luđe i inovativnije.
6. Slušajte ih!
Da, ponekad je teško čuti, slušati pogotovo ako imate dvoje, troje ili vise nećaka koji krenu svi u isti glas. No, svojim umijećem im polako objasnite da ih tako u isto vrijeme nećete razumijeti i čuti pa je najbolje da se dogovorite tko će krenuti prvi. Možda je najbolje da uskočite s idejom kako je najbolje najmlađem i najglasnijem dati mogućnost da prvi kaže nešto. Čuvajte njihove tajne i pristupajte njihovoj razdraganosti i dječjoj naivnosti sa simpatijama, ali nikada im se ne smijte zbog toga! Na to su posebno osjetljivi. Moguće je ako i jednom zabrljate da vam se neće više otvoriti. Gradite postepeno povjerenje i uzimajte u obzir i njihovu nevolju, i probleme, pitanja i smijeh.
7. Pokažite da ste i prijateljica (prije svega)
Neka vide da ste i vi normalni, emocionalni, da se možete i smijati i plakati i ljutiti se, zavrijediti njihovo poštovanje (ali ne neargumentiranim naređivanjem, vikanjem ili ucjenjivanjem). Vjerujte mi, jednom kad osjete i sami ćete početi biti tako tretirani. Ne mješajte se u dječja pravila, ali ni mamina i tatina (koliko god zvučala nevjerojatno). Budite uvijek uz njih i uvijek od pomoći u interpertiranju situacije. Trebaju znati da i nakon svađe s roditeljima imaju nekog tko je uvijekna njihovoj strani.
Odnosi su sagrađeni na komunikaciji, ali ipak nisu uvijek savršeni. Budite stoga otvoreni i pokušajte riješiti što se riješiti da u trenutku. Eliminirajte zbunjenost i kad zatreba ruka ili riječ oprosti budite blizu i radite s njima sto vas zajedno veseli.