Zbog vikanja na dijete roditelji se često osjećaju kao grozni ljudi
Vikanje je novo udaranje, poručuju najnoviji trendovi u roditeljstvu, pa bi roditelji trebali razmisliti dvaput hoće li povisiti glas ili će do krajnjih granica sa svojom djecom razgovarati smirenim tonom.
Osjećate li se krivima ako povisite ton na svoje dijete, kako zbog ovakvih trendova, tako i zbog osuđujuće okoline koja tvrdi da postoji i drugačiji i bolji način?Vikanje definitivno nije uvijek rješenje i nije najbolje rješenje, no ovih 5 mitova pomoći će vam da se osjećate bolje ako tu i tamo podignete glas:
Mit broj 1: Užasan sam roditelj ako vičem
Vikanje nije ono što čini nekoga lošim roditeljem. Dobar roditelj je taj koji ima očekivanja, koji će pokušati i koji će postati ljut,emotivan i isfrustriran kada vidi da djeca ne ispunjavaju svoje potencijale, obaveze, zadatke…Ako vam je stalo toliko da vas neke stvari u ponašanju vašeg djeteta dovode do ludila, prije će značiti da ste dobar, nego užasan roditelj.
Mit broj 2: Trajno ću obilježiti svoje dijete vikanjem
Krivnja zbog vikanja ponekad može biti jako teška. Znam oda nije dobro kada vičemo na djecu i svakodnevno na internetu nailazim ona tekstove koji nam to isto potvrđuju. No, vikanje sigurno neće na djeci ostaviti trajne posljedice jer je u stvari takav način iskazivanja emocija zdrav temelj svake veze, govore najnovije studije. Ipak, kako bi se “izbrisale” posljedice vikanja na dijete, potrebno je 5 pozitivnih interakcija koje ćete razmijeniti sa djetetom, poput maženja, poljupca, osmijeha, zagrljaja ili zajedničkog igranja.
Svi se ponekad naljutimo i izgubimo živce te se time ne ponosimo, a na ovakav način možete ispraviti stvari.
Mit broj 3: Jedini sam roditelj koji viče na svoje dijete
Možda vam se tako i čini, neke obitelj isu naizgled savršene, no nikad ne znate što se odvija iza zatvorenih vrata. Svi su roditelji ljudi, a svi ljudi ponekad viču te je teško povjerovati da su neki imuni na to.
Mit broj 4: Neki roditelji prestanu vikati i jednostavno više ne viču
dobro je odlučiti prestati s vikanjem i čovjek može održati mirnoću i dulji period vremena, ali teško da će netko zauvijek prestati s vikanje, koliko god to želio i trudio se. Život može biti savršen i divan i krasan i sve može teći onako kako si mi zamislimo te nam se čini da smo postigli zen fazu. No isto tako, život vrlo naglo postane kaotičan, neuredan i težak, i tada ćemo vjerojatno opet pribjeći povišenom tonu. Oprostite si i nakon vikanja, opet težite postići zen.
Mit broj 5: Nemoguće je smanjiti količinu vikanja
Moguće je vikati manje nego što trenutno vičete. Zato i imamo mogućnost samokontrole, razmišljanja, planiranja – kako bismo odlučili u kojem smjeru želim odgajati svoju djecu. Manje vikanja sigurno je bolje za dobre i sretne obiteljske odnose. Na internetu se čak mogu pronaći i različite tehnike kojima ćete to i postići ako poželite.
foto: Pabak Sarkar
Stalnim vikanjem se gubi smisao ‘naglašavanja’ određenog trenutka…
A što se tiče ‘novih’ metoda odgoja, rezultate pitajte nastavnike i profesore u školama, oni bi mogli biti objektivni. Sami roditelji su subjektivni, a nove metode ne daju rezultate