Majke odgojiteljice rade možda najvažniji posao – brinu se o svojoj djeci
Blago zagrebačkim mamama, njima svi zavide. Dobiju 54 000 kuna za treće dijete. I svako iduće! Nitko ne rađa djecu zbog novaca, ali ako već dobijemo treće ili četvrto, onda smo poprilično uzrujani ako netko dobije 54 000 kuna, a mi ne samo zato jer živimo negdje drugdje. Zar su djeca manje bitna ako nisu rođena u glavnom gradu?
Uskoro ćemo saznati i hoće li mame u Zagrebu moći dobiti i privilegirani status odgojiteljice nakon trećeg djeteta, ako Gradska skupština izglasa ovu mjeru zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
Potom, Grad subvencionira i cijenu vrtića, što roditeljskom novčaniku itekako godi. Nije isto plaćati za vrtić 150 kuna ako vam tako imovinski cenzus “odredi” ili negdje drugdje 700, bez obzira kolika su vam primanja. Knjige za klince su u školama također besplatne.
E, onda kada se mame (jer najčešće su mame) pobune kako to nije pošteno jer su ostali dijelovi Hrvatske nepravedno zanemareni i sav se novac slijeva u Zagreb, ove iz Zagreba odgovore jednako ljuto kako plaćaju najveći prirez i kako je život u glavnom gradu skup…
I sad će zagrebačke mame, one s više djece, nezaposlene ili one koje jednostavno žele ostati kod kuće i odgajati djecu, možda imati priliku to i napraviti te za to još biti plaćene. Plaća nije minimalac, nego prosječna na razini države, dakle za mnoge majke i više nego solidna.
Odluka je to koja je podijelila mnoge, Zagrepčanke kao i one iz ostalih dijelova zemlje, što je za shvatiti i očekivati. Majke s manje djece osjećaju se diskriminirane, kao i one koje zbog godina djece više ne zadovoljavaju uvjete. Neke se žale da se za taj novac moraju itekako naraditi dok će druge “sjediti kod kuće”, a njihovo će sjedenje financirati porezni obveznici, odnosno one, svojim radom. U ostatku Hrvatske majke su ljute što i njihovi gradovi nemaju slične mjere ili što tu mjeru nitko ne sprovede na razini države.
I sve su to razumljiva pitanja i ljutnje. Ono što meni u svemu nije jasno jest činjenica da se odmah pretpostavlja da su buduće majke odgojiteljice neradnice, neobrazovane, lijenčine i žene koje samo “planiraju rađati” i živjeti na tuđoj grbači, a o budućnosti ne razmišljaju jer nemaju ni mrvicu mozga.
Jer kad rodiš troje djece, ti u stvari želiš samo rađati, mislim, troje djece je užasnoooo puno, za to ti treba kamion i svi će biti siromašni i nikad ta jadna djeca neće vidjeti mora i neće ići na maturalac. Halo, o čemu pričamo?
Onda, koja žena ne bi željela raditi i graditi karijeru u Hrvatsko jer naša zemlja je puna perspektivnih karijeristica. Kada pričaš sa ženama, sve jedna za drugom uspješne poslovnjače, pare lete na sve strane, a ne mogu niti kavu platiti i uvijek kukaju kako su bez para. Hrvatska je inače zemlja poznata kao plodno tlo za tjeranje baš onako, velikih karijera.
Te žene koje će sjediti doma, one će samo odmarati i prelijene su da idu raditi. To je isto kao da one kažu da su žene koje su negdje zaposlene prelijene da bi odgajale svoju djecu. Prepuste ih dadiljama, nepoznatim ljudima i vrtićima, samo da one ne brinu o njima. Neke toliko plaćaju dadilje da se žale kako im na to ode pola plaće i da im je skoro isplativije ostati kod kuće. Ali ne ostanu. Lijene su da budu majke?
Žene koje bi ostale brinuti se za djecu ne bi ništa radile jer ta će djeca sjediti mirno, nitko neće kuhati ručak, niti počistiti kuću, oprati rublje…
One su i neobrazovane i u stvari i tako ne mogu dobiti posao…žalosno. Dok u Americi žene daju otkaze “pod normalno” da bi se kod kuće brinule o djeci, kod nas taj potez još uvijek izaziva zgražanje i komentare “Ja nikad ne bih mogla da ne radim” ili “Sad te muž uzdržava”… Od čega li će živjeti? Ako muž pak dovoljno dobro zarađuje da ona ne mora raditi, onda je smrdljiva sponzoruša. Nitko ne pomisli da će možda obitelj živjeti skromnije kako bi žena ostala kod kuće. Jer tko u našoj zemlji, u kojoj svi gledamo što drugi imaju a mi nemamo želi živjeti skromnije? Tko će se odreći novaca da bi brinuo o djeci?
Isto tako, rad po kući se samo valjda kod nas smatra “neradom”, dok bih ja prije nazvala neradom ono što se događa u većini naših državnih, a i u ponekim privatnim tvrtkama. Stvarnog rada dva – četiri sata, a ostalo kavice i trač partijice. Više se naradi jedna kućanica nego neka “poslovnjača”. Samo posao kućanice nitko ne vidi, jer od žene se i tako očekuje da rinta po kući i nakon radnog vremena. Čini vam se puno predrasuda prema ženama koje su zaposlene? Vidite kako je to 🙂
Da je pravde na svijetu, i kućanice bi dobivale plaću, jer se itekako narade, a nitko ih ne cijeni.
U Hrvatskoj uvijek sudimo knjigu po koricama i na sav glas vičemo kakvi smo malograđani. Ako bi nekom moglo biti bolje nego nama, opet vičemo na sav glas. Ako će netko dobiti novce, to su naši novci. Ako neće, opet su to naši novci. Samo, ne vičemo tamo gdje bismo trebali i kada bismo trebali.
foto: malloreigh
Ovo bi kao trebalo biti smiješno ili bi se trebali zamisliti nad sudbinama svih onih koji će od sada dobivati novce poreznih obveznika?
S čijim novcima se plaća jedna politička kampanja?
Financirati će se isključivo nezaposlene majke i očevi troje i više djece, dakle prvo daj otkaz pa onda vjeruj političaru.
Kao i uvijek profitirati će jedna manja grupacija ljudi određene nacionalnosti koji su poznati po tome da se voze u kombijima bjelovarskih registracija i skupljaju sekundarne sirovine, ali žive i prijavljeni su u Zagrebu.
Da, posao oca i majke je jedan od težih, ali kao otac mogu reći i jedan o najboljih poslova – to je posao koji se ili voli ili ne voli.
A tuđi novci s kojima se kupuju predizborni glasovi – taj populzam prepustite nezaposlenim kućanicama s pravom glasa…
Hvala vam za ovaj tekst…mama sam petoro djece i pocascena vasom podrskom draga Sanja Bubalo.
I bez obzira na pljuvanje ili podrsku,mi kucanice cemo biti tu i dalje,0-24,10 do sada god.neprospavanih noci,uz svoga muza i obitelj,dojiti,uciti jesti,govoriti i hodati svoju djecu,odvikavati od pelena,docekivati iz skole,kuhati i prati,voditi u parkove,igraonice,kino,bez auta,cak i podstanari.bez auta i na hitnu busom,buaom sa svih petoro jer neki ocevi i rade-od otkaza do otkaza-u lijepoj nasoj…
A svaka cast ovom gospodinu sto komentira na ovakav nacin,ocito misli da bih ja sa djecom od 1,4,6,8 i 10g.trebala naci posao da ih bar trebam tri dadilje,cuvaju.
E pa nece ici,dijete ne akidam sa sise ni za kakve pare.imam zanimanje,ing.kemije i nakon posla i djece,odlucila sam se za djecu….taj ponos nema majka koja misli da radi a ja ne,taj sjaj u ocima nema nitko,tu srecu koju ja imam rijetko kvam,a jutra i veceri kad ti bebice i veliki,svih pet uskoce u krevet,to samo moze znat majka s petoro!Zajednicke obroke nas 7 za stolom isto vam ne mogu objasniti…isto kao meni zena svoj razlog ostavljanja bebe u vrtic.koja lova,podstanari smo.zivimo normalno.
Stoga zlima nista ne zamjeramo,nismo nista trazile al zahvalne smo za mjere grada zagreba i nadam se da cemo uskoro imati vise za svoju djecu….
A biznis zene neka se pokazu na svojim poslovima,mi se vec jesmo na svojem.
Hvala!!!
Imam par nedoumica. Sve ima i prednosti i nedostataka. Mislim da je za dugotrajniju opstojnost, ovako dobrog prijedloga, trebalo obuhvatiti cijelu Hrvatsku i obitelji sa 4+. Ovako će biti forsiranja 3. djeteta, i dok se to dogodi, zbog financijske neodrživosti, sve će pasti u vodu. Bolje je dugoročno obećati 3.000, oo u netu nego ovako nerazumnu cijenu. Doduše, najviše se pitam: Što će dijete od 4, 5, 6, g. raditi cijeli dan u kući? Sigurna sam da će ovim projektom biti jako zakinuti. Ekran će jesti njihove dane i njihov razvoj. Prije ovakvih odluka trebalo je puuuno sustavnije odvagati sve činjenice.
Nitko nije rekao da djeca moraju biti u kući i isto tako nitko ne brani da djecu se vodi u parkove i na igrališta,prema tome djeca iako su doma mogu imat društvo i prijatelje i samim time nisu zakinuta