Kada djetetu nije ugodno razgovarati s roditeljem pokazat će to jasnim znakovima
Roditelji često vjeruju da će im se dijete, ako nešto nije u redu, jednostavno doći povjeriti. No u praksi se događa upravo suprotno – djeca šute, povlače se ili važne stvari dijele s prijateljima, a ne s roditeljima. I to nije slučajno.
Istraživanja iz područja razvojne psihologije pokazuju da otvorena komunikacija između roditelja i djece ne nastaje sama od sebe, nego se gradi kroz svakodnevne reakcije roditelja. Drugim riječima, ako vam se dijete ne povjerava, to najčešće nije zato što “ne želi pričati”, nego zato što je naučilo da razgovor s roditeljem nije sigurno mjesto.
Ovo su neki od znakova koji roditelju mogu biti signal da djetetu nije ugodno povjeriti se:
- Dijete daje kratke, šture odgovore i ne ulazi u detalje.
- Izbjegava razgovore o osobnim ili emotivnim temama.
- Često kaže “nije ništa” ili “dobro sam”, iako je očito da nije.
- Brzo mijenja temu čim razgovor postane ozbiljniji.
- Više se povjerava prijateljima nego roditeljima.
- Djeluje napeto ili nelagodno kad ga se nešto pita.
- Ne dijeli s vama važne događaje iz svog života (škola, prijatelji, problemi).
- Izbjegava kontakt ili se fizički udaljava tijekom razgovora.
- Često skriva stvari ili govori polovične informacije.
- Reagira obrambeno ili se zatvara kad postavite pitanje.
- Ne traži savjet ni pomoć, čak ni kad je očito da mu treba.
- Ima osjećaj da će biti kritizirano ili kažnjeno ako kaže istinu.
- Razgovori brzo završavaju ili dijete pronalazi način da ih prekine.
Važno je naglasiti i da povjeravanje nije jednokratna odluka, nego rezultat odnosa koji se gradi godinama. Dijete koje od malih nogu doživljava da ga se sluša bez prekidanja, da se njegove emocije priznaju i da pogreške ne vode automatski u kaznu, ima puno veću vjerojatnost da će se roditelju obratiti i u težim situacijama.
S druge strane, ako toga nema, povjerenje se ne može “uključiti” kad dijete uđe u pubertet. Tada je već kasno za nagle promjene i roditelji se često pitaju gdje su pogriješili.
Dobra vijest je da se odnos može popravljati. Stručnjaci savjetuju da roditelji krenu od vlastitih reakcija – manje osuđivanja, više slušanja, manje rješenja, više razumijevanja. To ne znači popuštanje ili gubitak autoriteta, nego stvaranje prostora u kojem dijete osjeća da može biti iskreno bez straha.