Tantrumi su normalan dio odrastanja. Pretpostavlja se da ih ima oko 90 posto djece, a nastaju ovako: Amigdala (dio mozga koji pomaže u preradi emocija) osjeti prijetnju, a tada hipotalamus (dio mozga koji kontrolira nesvjesne reakcije kao što su otkucaji srca i temperatura tijela) jednostavno eksplodira.
Roditelji najčešće nemaju načina kako obuzdati tantrume kod djece pa i sami zbog ljutnje izgube kontrolu
Sve to pak znanje ne pomaže kada dijete uhvati tantrum, odnosno, kada bijesnog predškolca treba spremiti u vrtić. Nema gotovo niti roditelja kojeg tantrumi nisu izbacili iz takta i čije granice zbog toga nisu testirane. Dobre vijesti stižu s Yalea gdje je tim znastvenika proveo pilot projekt kroz koji su pomagali roditeljima da stručno upravljaju tantrumima svoje djece pomažući im da smanje dječju iziritiranost i poprave njihovu reakciju, tj. ponašanje.
U pilot projektu sudjelovalo je 12 obitelji koje su u konačnici primijetile bitno opadanje ljutnje i bijesnih ispada kod djece, a čak su i roditelji uspjeli zadržati mirnoću suočavajući se licem u lice s tantrumom.
Djecu koja su sudjelovala u studiji karakteriliralo je prkosno ponašanje, loše raspoloženje i poremećaj pažnje. Sve to navelo je znanstvenike na zaključak da su tantrumi važni za mentalno zdravlje djece i da svi roditelji mogu pomoći djeci u borbi s tantrumima bez obzira na njihovu jačinu.
Spomenuti pilot projekt sastojao se od osam modula sa serijama jednostavnih videoanimacija kojima su roditeljima prikazivali najuobičajene strategije za raspoznavanje dječjih tantruma i njihovim upravljanjem.
Roditelji su ih koristili vlastim tempom uz neposredan nadzor stručnjaka. Pojednostavljeno, cijeli projekt se temeljio na treningu roditelja što u stvari nije ništa novo izuzev određenih uputa uz savjete stručnjaka. Upravo to roditeljima najčešće nije dostupno i teško je da će neki roditelji uopće dobiti pristup stručnjacima zaduženima za takve treninge ako ovaj pilot projekt ne preraaste u određenu praksu.
Ipak, stručnjaci smatraju da roditelji prije potrage za pomoći moraju vidjeti imaju li djeca između 2 i 4 godine starosti prave tantrume i izbiljan problem ili tek uobičajene tantrume. Naime, logično je zaključiti da većina djece ponekad ima tantrume. No, potrebno je razmisliti jesu li obni češći nego je uobičajeno, intenzivniji no što bi trebalo biti, a djeci treba posebno više vremena da se smire.
Čak ako dijete ima i više ispada tijekom dana, a uspije se smiriti i prijeći na slijedeću stvar bez asistencije roditelja, ti ispadi mogu odgovarati normalnom razvoju. No, ako traju dulje od 5, 10 ili 15 minuta, a dijete i po njihovu završetku ostaje uzrujano, to može biti znak da se u pozadini svega krije nešto ozbiljnije. Također, važno je otkriti koliko je dugo nepoželjno ponašanje prisutno kod djece. Ne treba se uzrujavati ako dijete ima jedan do dva tantruma u tjedan dana, no ako oni traju mjesecima, to može biti znak za nešto ozbiljnije.
-Kada tantrum započne, ključno za roditelje je održai mirnoću i oblikovati prikladnu reakciju za rješavanje stresa. To je izrazito teško. Prvo duboko udahnite, najvažnije je poznavati sebe i biti realan. Živimo u izazovnim vremenima i zato je važno prilagoditi očekivanja vezano uz sebe ali i dijete – kazali su znanstvenici.
Dodali su kako je važna strategija pohvala kada se dijete dobro ponaša. Ona mora doći kada je tantrum završio te pritom treba istaknuti djetetu kako ste kao roditelj sretni što se uspjelo smiriti.
Zakljkučak cijele studije je da nije poanta u zaustavljanju dječjih tantruma jer će ih uvijek biti. Važnije od svega je savladati prave strategije za upravljanje dječjim ispadima.
-Mala djeca trebaju naučiti razviti toleranciju na frustraciju. Tolerancija nije nešto s čime se rađamo već ju trebamo naučiti. Svi imamo različite osobnosti, od kojih neki imaju predispozicije za određene stilove, ali navigiranje stresom i frustracijama je nešto što se može naučiti, čak i ako je netko posebno osjetljiv i lako se iznervira – istaknuli su s Yalea.
Foto: Freepik