Ići na rođendan zbog empatije ili biti iskren?
Rođendani prije djece bili su jednostavni – torta, glazba i dobra atmosfera. Nakon djece, rođendani postaju puno složeniji: tko je pozvan, tko nije, hoće li se netko osjećati izostavljeno i treba li dijete ići na proslavu ako to zapravo ne želi? Upravo takva dilema potaknula je veliku raspravu na Redditu i otvorila važno pitanje za sve roditelje.
Jedna majka ispričala je kako se njezina desetogodišnja kći ne želi odazvati na rođendan djevojčice iz razreda koja je nova u školi i s kojom djeca imaju poteškoća u odnosima. Prema njezinim riječima, djevojčica je često ometala nastavu, uzimala drugoj djeci hranu i nije poštovala njihov osobni prostor. Majka sumnja da bi mogla biti na spektru autizma, no to ne mijenja činjenicu da se njezina kći u njezinoj blizini ne osjeća ugodno.
Problem se dodatno zakomplicirao kada je saznala da ni ostala djeca iz razreda ne planiraju doći na rođendan. Pomisao da djevojčica možda neće imati nijednog gosta izazvala je osjećaj krivnje, pa se majka zapitala radi li pogrešku ako kćer ne natjera da ide.
Komentari drugih roditelja pokazali su koliko je ova tema osjetljiva. Mnogi su istaknuli da djecu ne treba učiti da se stavljaju u neugodne situacije samo kako bi udovoljila drugima, pogotovo djevojčice. Drugi su upozorili da bi prisiljavanje moglo dovesti do još većih problema u razredu, primjerice do toga da se dijete osjeća “zarobljeno” u prijateljstvu koje nije odabralo.
S druge strane, bilo je i onih koji su pozvali na empatiju. Roditelji djece s teškoćama u socijalnim odnosima podijelili su vlastita iskustva i podsjetili da i djeca koja se ponašaju “drugačije” trebaju prijatelje, razumijevanje i barem mali znak prihvaćanja. Jedna majka autistične djevojčice napisala je kako su se na rođendan njezina djeteta pojavila samo dvoje djece, ali je to bilo dovoljno da njezina kći bude presretna.
Na kraju, autorica objave odlučila je poštovati odluku svoje kćeri. Najavila je da će se roditeljima djevojčice javiti na vrijeme, pristojno se ispričati i poželjeti sretan rođendan – bez drame, ali i bez prisile.
Ova priča otvara važno pitanje za sve nas: gdje je granica između učenja empatije i poštivanja dječjih granica? Trebamo li djecu poticati da budu uključiva, čak i kada im je neugodno, ili ih učiti da imaju pravo reći “ne”?
Možda ne postoji jedno točno rješenje. No jedno je sigurno – otvoreni razgovori, rana najava i malo razumijevanja s obje strane mogu učiniti ovakve situacije barem malo lakšima. A vi, biste li poslali dijete na rođendan djetetu bez prijatelja?