Djetetovu školu mnogi roditelji shvaćaju kao osobni izazov
Mnogi roditelji žele svom djetetu pružiti najbolje i na neki im način olakšati školske obveze kojih je uvijek puno uz pozamašnu količinu dodatnih aktivnosti. Što se potom događa? Roditelj počinje dijete ispitivati ima li zadaću, motivirati ga da ju napravi, provjeravati je li napisana, podsjećati dijete te će potom i uskočiti jer je toga stvarno puno.
Svaki test postaje timska aktivnost s puno podcrtavanja, vađenja činjenica i ispitivanja u krug. Ako se dogodi da dijete izostane iz škole, na kraju se više od učenika “ždere” roditelj kako će se to sve stići nadoknaditi.
Lektira postaje poseban izvor panike. Što je za lektiru? Jesi li posudio knjigu? Zašto nisi? dobro, ako nema u školskoj knjižnici ja ću obići cijeli grad da je nađem – izjave su mnogih roditelja. Potom kreće nagovaranje da dijete počne čitati, pa propitivanje kako čitanje napreduje. Pisanje lektire naravno postane divna zabava za dvoje. A ponekad, moram o priznati da smo čuli i za te situacije, roditelji pročitaju lektiru jer dijete jednostavno nije shvatilo o čemu se radi ili nije stiglo.
Škola je važna, izvršavanje školskih dužnosti također je važno, no što kada to postane izvor stresa i opterećenja koji se proširi po cijeloj obitelji? Je li se i vama dogodilo da ste svjesno ili nesvjesno kao roditelj preuzeli ulogu “drugog učitelja” – što može biti nevjerojatno naporno, kako za vas, tako i za vaše dijete?
Je li to loše i zašto?
- Za roditelja: stalna briga i osjećaj da ništa ne smije biti propušteno može dovesti do stresa, iscrpljenosti i osjećaja krivnje.
- Za dijete: ako roditelj stalno ispravlja, provjerava i kontrolira, dijete može izgubiti osjećaj odgovornosti, samostalnosti i unutarnje motivacije.
- Za obitelj: prevelik fokus na školu može narušiti obiteljske odnose, jer učenje i zadaće postaju glavni izvor napetosti.
Zašto se to događa?
- Škole često imaju puno gradiva i tempo koji je za djecu (i roditelje) zahtjevan.
- Roditelji se boje da će njihovo dijete „zaostati” ili imati lošije ocjene.
- Postoji društveni pritisak – očekivanje da djeca budu odlična i uspješna jer većina drugih je.
Kako se riješiti preopterećenosti?
- Prihvatite da je normalno nešto propustiti – izostanci i praznine u znanju dio su učenja, i djeca ih mogu nadoknaditi postupno.
- Podijelite odgovornost – škola i učitelji imaju svoju ulogu, roditelji svoju, a dijete svoju. Nije sve na vama.
- Učite dijete samostalnosti – pomozite mu da nauči kako samo organizirati zadaće, rasporediti vrijeme i pitati za pomoć kad nešto ne zna.
- Postavite granice – vaša roditeljska podrška ne znači da morate rješavati zadatke umjesto djeteta.
- Fokus na proces, ne samo na ocjene – važno je da dijete razvije radne navike, a ne da ima „savršen dnevnik”.
- Brinite i o sebi – odmoran i smiren roditelj je djetetu puno korisniji od umornog i nervoznog.
Ukratko: ako ste kao roditelj preopterećeni školom i zadaćama, to nije znak da ste loš roditelj, nego da preuzimate previše na sebe. Najbolje što možete učiniti jest pustiti dijete da dio odgovornosti ponese samo – jer učenje nije samo skupljanje ocjena, nego i razvoj samostalnosti i snalažljivosti.
foto: Freepik