Neurodivergentni učenici često školu doživljavaju kao izvor stresa
Polazak u školu za većinu djece znači druženje, učenje i nove izazove. No za dio učenika, posebno onih koji su neurodivergentni – primjerice imaju autizam, ADHD, disleksiju, diskalkuliju ili druge razvojne razlike – školsko okruženje može biti izvor velikog stresa. Stručnjaci upozoravaju da roditelji često ne primijete znakove na vrijeme jer se djeca ponekad tiho nose s problemima.
Terapeuti upozoravaju kako postoji nekoliko čestih poteškoća koje se kod takve djece ponavljaju u školskom okruženju.
Dijete izbjegava školu ili odlazak postaje svakodnevna borba
Jedan od prvih znakova može biti otpor prema školi. Dijete se ujutro teško sprema, često se žali ili pokušava izbjeći odlazak. Razlog može biti anksioznost, preopterećenost ili osjećaj da se ne uklapa u razred.
Problemi s prijateljstvima
Neurodivergentna djeca često imaju poteškoća u društvenim odnosima. Ako dijete počne izbjegavati druženja, jede samo u školi ili se povlači od vršnjaka, to može biti znak da mu je socijalna dinamika prezahtjevna.
Izbjegavanje određenih predmeta ili zadataka
Ponekad dijete stalno zaboravlja zadaću ili se žali baš kad ima određeni predmet. To može značiti da mu je gradivo preteško ili da se osjeća nesigurno u učionici. U takvim situacijama stručnjaci savjetuju razgovor s učiteljem i traženje rješenja zajedno sa školom. ()
Dijete je prestrogo prema sebi
Neka djeca vrlo teško podnose pogreške. Ako se povlače nakon neuspjeha ili izbjegavaju nove izazove, moguće je da ih pokreće anksioznost, a ne perfekcionizam. Roditelji bi tada trebali naglašavati trud i proces učenja, a ne samo rezultat. ()
Neobjašnjive fizičke tegobe
Česte glavobolje, bolovi u trbuhu ili izrazit umor ponekad nisu medicinski problem, nego znak da dijete proživljava stres. Tijelo često reagira na emocionalni pritisak koji dijete možda ne zna objasniti riječima.
Stručnjaci upozoravaju da su upravo djeca koja ne stvaraju probleme u razredu ponekad najlakše zanemarena. Ona možda nisu glasna ni problematična, ali se iznutra bore s velikim pritiskom.
Zato roditelji trebaju obratiti pažnju na promjene u ponašanju, raspoloženju ili svakodnevnim navikama. Otvoren razgovor i suradnja sa školom mogu pomoći da se teškoće prepoznaju na vrijeme i da dijete dobije podršku koja mu je potrebna.
foto: Freepik