Roditeljska prisutnost u pubertetu nosi mnogobrojne pozitivne učinke
Sigurno ste čuli za odgojnu krilaticu “tri prve godine su najvažnije” Meki roditelji zato ulože svo svoje vrijeme i snagu u prve tri godine života kako bi iz tog razdoblja izvukli ono najbolje. Neki nastave s trudom i kasnije, ali jedva dočekaju dječju samostalnost da malo predahnu. I onda nekako, što dječjom voljom što roditeljskim zamorom, dođe do toga da djeca postanu prepuštena sama sebi, a roditelji komentiraju kako klinci više ne žele provoditi vrijeme s njima i kako su sretni da su ih se riješili. No, je li to stvarno tako ili roditelji s godinama gube taj elan za provođenje vremena s djetetom? I jesu li uopće više potrebni djetetu ili je bolje pustiti ga da uživa i druži se s vršnjacima?
Stručnjaci kažu kako je izrazito važno da se roditelji nastave baviti svojom djecom i u doba adolescencije, pred puberteta i puberteta. Naime, upravo tada djeca prolaze kroz intenzivne fizičke, emocionalne i socijalne promjene, a roditeljsko vrijeme i pažnja igraju nezamjenjivu ulogu.
Zašto je djetetu i dalje važno zajedničko vrijeme?
U pubertetu dijete traži više samostalnosti, često se oslanja na vršnjake i pokazuje otpor prema roditeljskim savjetima. Ipak, istraživanja pokazuju da djeca u ovoj dobi i dalje snažno trebaju osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i povezanosti s roditeljima. Vrijeme provedeno zajedno ima mnoge pozitivne utjecaje:
- jača osjećaj pripadnosti – dijete zna da je voljeno i vrijedno bez obzira na izazove kroz koje prolazi,
- gradi samopouzdanje – kada roditelj sluša i pokazuje interes za djetetov svijet, dijete razvija pozitivan osjećaj vlastite vrijednosti,
- olakšava komunikaciju – svakodnevni razgovori, pa i o sitnicama, otvaraju put da dijete u kriznim trenucima lakše podijeli svoje brige.
Kako roditeljska prisutnost pozitivno utječe na dijete?
Djeca čiji roditelji svjesno odvajaju vrijeme za njih u dobi od 12–13 godina često:
- imaju bolje školske rezultate jer osjećaju podršku i motivaciju
- lakše se nose s pritiskom vršnjaka i društvenim izazovima
- razvijaju zdravije obrasce ponašanja, jer se ugledaju na roditeljski primjer
- osjećaju manje tjeskobe i nesigurnosti
Što se događa ako roditelj ne provodi dovoljno vremena s djetetom?
Nedostatak roditeljske prisutnosti u ovoj osjetljivoj dobi može dovesti do:
- povlačenja i osjećaja usamljenosti,
- traženja potvrde isključivo kroz vršnjake (ponekad i rizične skupine)
- manjka povjerenja i slabe komunikacije u obitelji
- nižeg samopoštovanja i veće sklonosti problematičnom ponašanju
Kako provoditi kvalitetno vrijeme?
Važno je naglasiti da to ne znači sate i sate “druženja” dnevno, već kvalitetno i smisleno provođenje vremena. Neke ideje:
- zajednički obroci barem nekoliko puta tjedno
- razgovor u vožnji do škole ili treninga
- zajedničko gledanje filma ili igranje društvenih igara
- aktivno slušanje i pokazivanje interesa za njihove hobije, glazbu, prijatelje
Djeca trebaju pažnju
Iako pubertet donosi promjene i često distanciranje od roditelja, djeca i dalje duboko trebaju njihovu pažnju i prisutnost. Vrijeme provedeno s djetetom od 12 ili 13 godina nije manje važno nego u ranom djetinjstvu – samo se njegova forma mijenja. Topli razgovori, zajedničke aktivnosti i iskazivanje interesa ostaju temelj sigurnog odnosa koji će djetetu biti oslonac i u mladenaštvu i u odraslom životu.
foto: Freepik