Kako nastaju narcisoidne osobe i kako je izgledalo njihovo djetinjstvo, zapitali su se znanstvenici odlučivši malo bolje istražiti taj fenomen. Napravili su anketno istraživanje na 565 djece u dobi od 7 do 11 godina, koje je osim na njima, provedeno i na njihovim roditeljima – 415 majki i 290 očeva. Rezultati su bili poprilično jasni: Roditelji koji su precjenjivali svoju djecu tijekom faze razvoja, učeći ih da su bolji od drugih i da imaju pravo “poseban tretman”, postavili su dobre temelje razvoju narcisoidne osobe u budućnosti.
Narcisoidnu djecu znaju “krasiti” agresivnost ali i depresija
– Kada roditelji djecu promatraju kao savršenu te bolju i superiorniju od ostale djece koja zaslužuju bolje stvari i bolje ophođenje od ostalih, mogu to svoje gledanje prenijeti i na samu djecu koja će odrasti vjerujući da su nadmoćniji i da zaslužuju bolje nego drugi. Ovo je izvrsna podloga za razvoj narcisoidne osobe – pojasnili su u znanstvenici u svojoj studiji.
Koja je protuteža ovakvom odgoju?
– Kada roditelji sa svojom djecom postupaju pažljivo i odgajaju ih s nježnošću i uvažavajući njihova mišljenja i stavove, djeca mogu usvojiti gledanje svojih roditelja, ali na način da sebe smatraju vrijednim članovima društva, što je dobar temelj za razvoj samopouzdanja – dodali su.
Iako se ovi zaključci odmah na prvu čine logičnima, dva znanstvenika, Brad Bushman iz SAD-a i Eddie Brummelman iz Nizozemske ponudili su potpuno drugačiju teoriju – odnosno onu koja tvrdi da su odrasli narcisi ljudi koji su u djetinjstvu dobivali premalo pažnje i ljubavi.
Tako Bushman i Brummelman smatraju da je narcisoidnost u stvari naučeno ponašanje koje nastaje tako što djeca kopiraju modele – svoje roditelje, koji svojim ponašanjem pokazuju djeci da sami sebe smatraju posebnima i u centru su svoje pažnje, dok djecu zanemaruju.
Ovi znanstvenici su također željeli odrediti što razlikuje narcisoidne ljude od drugih te došli do zaključka da su više agresivni i čak nasilniji od drugih ljudi te imaju veći rizik od depresije i anksioznost – za razliku od ljudi s jakim samopoštovanjem.
I dok su prijašnje studije proučavale uglavnom narcisoidne odrasle osobe, Brummelman se usmjerio na djecu i to 7 i 8-godišnjake, jer, objasnio je, djeca do te dobi razviju mogućnost da se opišu – jesu li zadovoljna sobom ili ne te je u toj dobi vrlo vjerojatno da se uspoređuju s vršnjacima. U tim godinama, napominje Brummelman, posebno su osjetljivi i podložni roditeljskom utjecaju.
Ostali istraživači koji smatraju da je narcisoidnost nastala zbog precijenjenosti djece od strane roditelja, svjesni su da ipak ne mogu prikazati neke uzročno-posljedične veze te su dodali kako roditeljsko komplimentiranje nije sigurno jedini uzrok razvoja narcisoidnosti. Vjeruju kako je narcisoidnost djelomično nasljedna osobina, ali i djelomično ukorijenjena u ranom nastajanju temperamentnih osobina djece. Tako neka djeca, zbog osobina svog temperamenta, u kombinaciji s precjenjivanjem njihovih roditelja, imaju veću tendenciju razviti takve oblike ličnosti.
Zadnjih godina, narcisoidnost je, kao i agresija povezana s njom, u rapidnom porastu, pogotovo na Zapadu. Ljudi počinju vjerovati da moraju imati sve bolje od drugih jer su i sami bolji. Muškarci se smatraju superiornijim nad ženama, odmjeravaju automobile jedni drugih i žele imati bolji od svojih prijatelja i kolega, a mnogi su počeli vjerovati da su na temelju religije kojoj pripadaju superiorniji pripadnicima drugih religija.
Postavlja se pitanje – kada i ako roditelji primijete naznake narcisoidne ličnosti kod svoje djece – može li se nešto učiniti? Brummelman kaže da može, a posebno pogodno razdoblje za to je u dobi od 7 do 12 godina, kada se osjećaj superiornosti može ili razviti ili suzbiti.
– Roditeljima treba pomoći da shvate kako mogu prenijeti ljubav na svoje dijete bez d aga uzdižu na postolje i govori mu se kako je bolje od drugih – objasnio je Brummelman.