U prvim kontaktima djeca se promatraju i igraju jedni pokraj drugih, s vremenom dolazi do interakcije
Socijalne vještine uče se od samog rođenja pa je roditeljska skrb i interakcija među članovima obitelji od iznimne važnosti za razvoj socijalnih vještina djeteta. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba izdala je vodič za roditelje u kom su profesorice Renata Ćorić Špoljar, i Dora Kralj opisale razvoj socijalnih vještina po dobi djeteta.
Prema njihovom zaključku, odgovorno i brižno roditeljstvo pomaže djetetu vidjeti svijet u pozitivnom svijetlu i očekivati vrijedne odnose s drugima. Također, ta djeca neke svakodnevne događaje rjeđe doživljavaju stresnima, rjeđe se osjećaju povrijeđeno u socijalnim kontaktima, a probleme u odnosima češće doživljava kao privremene i rješive. U prvim socijalnim kontaktima djeca promatraju drugu djecu i igraju se jedni pokraj drugih. S vremenom dolazi do interakcije, djeca se igraju zajedno u strukturiranoj igri s pravilima.
Razvoj socijalnih vještina kroz djetinjstvo:
Jednogodišnjaci:
Iako je većina jednogodišnje djece zainteresirana više za igračke nego za drugu djecu, zamjetan je interes za vršnjake. U ovoj dobi djeca se uglavnom igraju sama i neovisno o drugima. Igraju se igračkama drugačijim od igračaka druge djece (tzv. individualna igra). Iako ne pokazuju interes za igru s drugom djecom, socijalni kontakti postaju sve češći putem smiješenja i razmjene igračaka. Igračke najčešće dijele samo na zahtjev roditelja uz mnoge upute s njihove strane. Djeca guranjem i udaranjem pokušavaju zadržati tu igračku za sebe, također često govoreći ”moje” i ”ne”. To je očekivano. Da bi naučila dijeliti, djeca prvo prolaze fazu sebičnosti, uče da je nešto njihovo. U ovoj dobi djeca se vole igrati s roditeljima i pokazivati im svoje igračke. Blizu druge godine moguće je da se dijete radije igra s jednim roditeljem nego s drugim. To je također očekivano! Bitno je da se oba roditelja nastave igrati s djetetom pružajući mu svu svoju ljubav. Ako dijete traži da se otac igra s njim, neka se igra, majku će tražiti za nešto drugo, možda čitanje slikovnica. Od iznimne važnosti je da roditelji to razumiju i prihvate!
Dvogodišnjaci:
Mnoga dvogodišnja djeca će se igrati s drugom djecom dok su im roditelji u blizini, ali će još uvijek preferirati igru s odraslima, jer su predvidljiviji i s njima je lakše dobro se slagati nego s vršnjacima. U dječjoj igri još uvijek prevladava individualna igra i potreban je nadzor igranju. Djeca se često snažno vežu za neke igračke i teško ih dijele s drugima. Ponekad čak mogu i štipnuti, gurnuti, udariti ili ugristi drugo dijete kako bi izbjegli dijeljenje igra- čaka. Iako razumiju takvo dječje ponašanje, odrasli moraju reagirati na njihova agresivna ponašanja te ih poučiti drugim načinima rješavanja problema i frustracija.
Dvoipolgodišnjaci:
U dobi od dvije i pol godine djeca se počinju više družiti s drugom djecom iako su odrasli u blizini. S vremenom će se i igrati s djecom bez blizine roditelja. Prevladava paralelna igra djece. Dijete se samostalno igra s istom igračkom kao i ostala djeca oko njega. Još uvijek se radije igra pokraj druge djece nego s njima, no počinju i suradničke igre pretvaranja, djeca u igri zajedno oponašaju npr. mama/dijete, liječnik / pacijent… Češće će imitirati drugu djecu i socijalni kontakt pojačavati smiješkom i smijehom. Na pragu tre- će godine dijete se može jedno kratko razdoblje igrati u strukturiranoj igri. Dobrovoljno dijeli igračke, ali mu je još uvijek teško.
Trogodišnjaci:
Većina trogodišnje djece se voli igrati s vršnjacima. Podjednako se igraju i s djevojčicama i dječacima. Iako se paralelna igra još pojavljuje, zajednička igra je češća. Tijekom zajedničke igre dijete se igra s drugom djecom, razgovara s njima vezano uz igru i dobrovoljno dijeli igračke. U ovoj dobi se pojavljuju prvi elementi suradni- čke igre. Još uvijek se može pojaviti ljutnja zbog dijeljenja igračaka, pa čak i fizička agresija. Vještine dijeljenja su poboljšane i dijete može čekati svoj red u igri, osim ako ne traje previše dugo. Uz poticaj dijete će prići i sramež- ljivijem djetetu.
Djeca od 4 do 6 godina:
U dobi od četiri godine dijete će se igrati s drugom djecom s malo ili bez neprijateljstva prema drugima, postaje pristupačnije za suradnju. Počinje oponašati odrasle iako je radije u društvu djece nego s njima. Stvara prijateljstva. Sada može dijeliti igračke s jednim ili dvoje djece. Uči uspostavljati odnos. Uočava se sklonost vođenju i naređivanju, pogotovo prema mlađem djetetu. Takve situacije često su izvor sukoba. Nakon pete godine sve lakše uspostavlja prijateljstva. Zna surađivati s drugima, velikodušno je prema njima, poštuje njihova prava te zauzima zaštitnički stav prema mlađoj braći. Manje se druži sa suprotnim spolom nego prije.
Djeca od 6 do 8 godina:
U ovoj dobi djeca se počinju brinuti o prihvaćenosti u grupi i vršnjački odnosi postaju sve važniji. Interes za vršnjake je znak razvoja njihove neovisnosti o roditeljima. Često žele biti prvi, najbolji, najveći i pobjeđivati. Počinju davati igračke od sebe. Pokazuju sve veći interes za suradnju s vršnjacima. Kon ikti s vršnjacima su česti, ali kratkotrajni, spremni su dogovoriti se. U ovoj dobi većina preferira igranje s prijateljima istog spola te uče kako rješavati sukob s drugom djecom, komunicirati s drugima iako nemaju isto mišljenje, zauzeti se za sebe i za druge, oduprijeti se pritisku vršnjaka i vršnjačkom nasilju.
Djeca od 9-12 godina:
Žele se pridružiti, priključiti uvjerenjima i vrijednostima važnih odraslih osoba u njihovom životu. Mogu započeti žrtvovati vlastiti interes za druge te naučiti ne uspoređivati se s drugima. Vršnjačka druženja počinju zauzimati važno mjesto u svakodnevnim dječjim aktivnostima, vršnjački odnosi postaju djetetu izrazito važni i bitni za daljnji emocionalni i socijalni razvoj te djeca sve više vremena provode s vršnjacima, a manje s roditeljima. Nastaju prva prava prijateljstva. S najboljim prijateljem dijele najintimnija iskustva, pohađaju slobodne aktivnosti i provode slobodno vrijeme.
foto: Melanie Holtsman