Sve više djece ometa nastavu i nisu sposobna mirovati 45 minuta
Čini se kako nastavnici danas sve teže održavaju disciplinu na predavanjima, a opomene i bilješke koje daju učenicima ne utječu previše na njihovo ponašanje. Ona nekolicina koja bi i pratila nastavu, to često ne uspijeva od onih koji vjeruju da im je dužnost “zabaviti” cijeli razred, iako ustvari nakon nekog vremena nisu nikome zabavni.
Glasni komentari, upadice, nepotrebna pitanja…što se događa s djecom i zašto ih sve više ima potrebu ometati nastavu?
Djeca traže pažnju – bilo kakvu
Mnogoj djeci pažnja odraslih postala je rijetka “valuta”. Kod kuće su roditelji često preopterećeni poslom, obvezama i tehnologijom. Kad dijete ne dobije dovoljno pažnje kroz pozitivne interakcije, ono će je potražiti na bilo koji način – pa čak i kroz negativno ponašanje. Za dijete, važno je da ga netko primijeti, iako to znači stalno opominjanje ili bilješku u imeniku.
Nedostatak granica i dosljednosti
Djeca koja kod kuće nemaju jasno postavljene granice teže ih prihvaćaju i u školi. Ako se dijete naviklo da svaka zabrana može biti ili da uvijek podložna pregovorima i natezanjima, da postoji drugi pokušaj, tada i učiteljev autoritet doživljava kao nešto što se može testirati.
Škola nije dovoljno “zanimljiva”
Današnja djeca odrastaju uz brze sadržaje, vizualne stimulacije i stalnu promjenu. U takvom svijetu, tradicionalna nastava može im djelovati sporo, dosadno ili nevažno. Mnogi učenici zato traže “akciju” – bilo šalom, pričom sa susjedom ili upadicom koja izazove smijeh.
Emocionalne poteškoće iza ponašanja
Neka djeca ometaju nastavu jer se nose s tjeskobom, frustracijom ili problemima kod kuće. Ponašanje tada postaje oblik ispušnog ventila. Ono što se na površini čini kao “bezobrazluk”, često je signal: “Ne znam kako drugačije izraziti što osjećam.”
Potreba za pripadanjem i prihvaćanjem
U razredu, djeca se žele uklopiti. Ako grupa cijeni humor, provokaciju ili bunt, dijete će to ponašanje ponavljati kako bi “pripadalo”. U tom kontekstu, ometanje nije samo izraz neposluha, nego i pokušaj društvene prilagodbe.
Kako roditelji mogu pomoći
Roditelji imaju ključnu ulogu u učenju djeteta odgovornog ponašanja. Evo nekoliko koraka koji pomažu:
- Budite dosljedni u pravilima i posljedicama kod kuće.
- Pokažite zanimanje za školski život djeteta, bez osuđivanja.
- Razgovarajte o emocijama – naučite dijete da smije biti ljuto, tužno ili frustrirano, ali da postoje načini kako to izraziti bez ometanja drugih.
- Pohvalite svaki trud i napredak, ne samo uspjeh.
foto: Freepik