Trebaju li se roditelji i kada umiješati u vršnjačko nasilje među djecom u školi, na igralištima, u tramvaju…? Zasigurno su roditelji podijeljeni oko ovog pitanja pa će jedni reći svakako dok će drugi reći da se ne treba miješati u svaki sukob već da treba pustiti djecu da sama riješe problem.
Prošle godine ured Pravobraniteljice je zaprimio 170 prijava za vršnjačko nasilje u školi
Zanimljivo je da se među ove druge svrstala i Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu koja je u izvještaju o radu za 2023. navela da je Ured zaprimio u odnosu na 2022. čak 70 posto više prijava o vršnjačkom nasilju u školama. Unatoč tolikom porastu, Pravobraniteljica smatra da nije riječ uvijek o nasilju već sukobima i da takve manje sukobe treba rješavati unutar škole i među djecom bez uplitanja smatra nužnim da se u rješavanje sukoba uključe i roditelji već smatra da isto trebaju riješiti djeca između sebe uz pomoć stručnih službi škole.
-Pojedini roditelji i nakon što nadzori utvrde da je riječ o vršnjačkom sukobu, nastavljaju inzistirati na
tome da se radi o nasilju, pri čemu svoje dijete vide kao „žrtvu“, a drugo kao „zlostavljača“. Budući da je riječ o ravnopravnim sukobima i incidentima djece koje bi inače djeca riješila sama ili uz pomoć djelatnika škole, roditelji takvim ponašanjem onemogućavaju pomirenje djece i stabiliziranje vršnjačkih odnosa te čine štetu svom djetetu, kojeg zbog stalnih optužbi za nasilje druga djeca izbjegavaju – stoji u izvještaju Pravobraniteljice.
Osim toga, Pravobraniteljica smatra i da je povećana osjetljivost za vršnjačko nasilje dovela i do toga da pojedini roditelji nepotrebno prijavljuju različitim institucijama sukobe ili jednokratne incidente među djecom koje škola na dnevnoj razini treba rješavati svojim stručnim i preventivnim djelovanjem.
-Primili smo prijave zbog gađanja gumicom i kestenjem, bezazlenih prepirki među djecom u nižim razredima osnovne škole i slično. Takvi događaji ne traže uključivanje tijela izvan škole, a prijave roditelja nepotrebno iscrpljuju institucije koje su dužne svaku prijavu provjeriti. U slučajevima sukoba među djecom školama smo preporučivali unaprjeđivanje i razvijanje preventivnih aktivnosti usmjerenih osnaživanju djece u zastupanju svojih interesa, u učenju socijalnih i komunikacijskih vještina te onih za nenasilno rješavanje sukoba – pojasnila je Pravobraniteljica u Izvještaju.
Ured je preporučio i da educirani djelatnici provode medijaciju među djecom te da informiraju i educiraju roditelje o razlici između sukoba koji su uobičajeni među djecom i nasilja.
-Nerijetko takve optužbe poprime oblik zlostavljanja drugog djeteta i njegovih roditelja o kojima javno te u roditeljskim grupama iskazuju izrazito negativne komentare i dijele različite privatne informacije. Time krše pravo na privatnost i djece i roditelja – navodi se u Izvještaju.
Vjerujemo da će se većina roditelja složiti da gađanje gumicom u izoliranom slučaju nije pravo nasilje no najčešće učenici koji imaju takve sklonosti imaju isti obrazac ponašanja iz dana u dan i to prema slabijim učenicima. Često se takvo ponašanje ponavlja, a škola ne reagira i naravno da je opravdano da roditelji dignu glas i zatraže zaštitu za svoje dijete.
Nije rijetkost ni da škola ne reagira sve dok roditelj nešto ne poduzme, a najčešće sve završi slabim opomenama ili samo razgovorom.
Pozitivno je da je Pravobraniteljica zapazila i neujednačena, a ponekad i nedostatna postupanja škola u reakciji na nasilno ponašanje djece, ali i u preventivnim aktivnostima. Česte su pritužbe roditelja zbog izostanka vidljivih rezultata i nastavka nasilnog ponašanja pojedinog djeteta i nakon poduzetih mjera.
U izvještaju se napominje i da djeca trpe vršnjačko nasilje i u dodatnim aktivnostima kao što su sportske
udruge ali i u javnom prijevozu, trgovini, na ulici i u susjedstvu.
– Prijavitelji nam se u takvim slučajevima najčešće obraćaju zbog nezadovoljstva (ne)djelovanjem organizacija i institucija te zbog preblagih sankcija, posebice za odrasle osobe koje su bile nasilne prema djeci – stoji u Izvještaju.
Foto: Freepik