Predmete kao što je “kritičko mišljenje na internetu” možemo samo sanjati
Obrazovanje u Hrvatskoj već godinama prolazi kroz razne reforme i promjene, no kada se usporedimo s nekim europskim zemljama, postaje jasno da naša djeca još uvijek nemaju priliku učiti ono što njihovi vršnjaci već odavno imaju u rasporedu. Dok mi i dalje naglasak stavljamo na faktografsko znanje i opterećujemo učenike gomilom gradiva, u Europi raste svijest da škola nije samo mjesto za stjecanje znanja, nego i za razvoj vještina koje će djecu pripremiti za život.
U nastavku donosimo pregled predmeta i sadržaja koje bi bilo korisno uvesti u hrvatske škole, a koji su u nekim drugim europskim državama već sastavni dio kurikuluma.
Financijska pismenost
U Finskoj, Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu djeca već u osnovnoj školi uče što znači štednja, kako funkcionira porezni sustav, kako planirati kućni budžet i što su krediti. U Hrvatskoj se o ovome tek usputno govori u srednjoj školi. S obzirom na to da većina mladih ulazi u svijet odraslih bez osnovnog znanja o upravljanju novcem, uvođenje financijske pismenosti od ranih razreda bila bi ogromna prednost.
Digitalna sigurnost i kritičko mišljenje na internetu
U Estoniji i Danskoj učenici se sustavno uče prepoznati lažne vijesti, zaštititi privatnost online, pravilno koristiti društvene mreže i razumjeti algoritme. Hrvatska djeca internet koriste svakodnevno, ali često bez pravih smjernica i svijesti o opasnostima. Škola bi trebala biti mjesto gdje se uče pravila sigurnog digitalnog života.
Građanski odgoj i ljudska prava
Dok Njemačka, Švedska i Austrija veliku važnost daju građanskom odgoju – učenici raspravljaju o demokraciji, ljudskim pravima, ekologiji i društvenoj odgovornosti – u Hrvatskoj je to uglavnom sporedna tema. Djecu se mora sustavno učiti kako funkcionira društvo, koja su njihova prava, ali i obveze.
Praktične životne vještine
U Norveškoj i Švicarskoj postoje predmeti koji podučavaju djecu osnovama kuhanja, prve pomoći, popravaka u kućanstvu ili vrtlarstva. To nisu “sporedne” vještine, nego ključna znanja za samostalan život. Kod nas se još uvijek smatra da je kućni odgoj isključivo odgovornost roditelja, iako bi škola mogla odigrati veliku ulogu u tome da djeca postanu samostalna i spremna za svakodnevne izazove.
Mentalno zdravlje i emocionalna pismenost
U Velikoj Britaniji i Nizozemskoj dio nastave posvećen je razgovorima o mentalnom zdravlju, prepoznavanju stresa, anksioznosti i razvijanju strategija za nošenje s emocijama. U Hrvatskoj se o tome uglavnom šuti, iako su podaci o porastu anksioznosti i depresije kod djece alarmantni. Škola bi trebala biti sigurno mjesto gdje se otvoreno razgovara o osjećajima.
Poduzetništvo i inovacije
U Irskoj i baltičkim zemljama učenici se već od osnovne škole potiču na poduzetničko razmišljanje: kako osmisliti ideju, razviti projekt, prezentirati ga i surađivati u timu. Takvi programi djeci daju osjećaj da mogu biti stvaratelji, a ne samo pasivni primatelji znanja. Hrvatski učenici bi od takvih predmeta imali golemu korist, osobito u svijetu koji se stalno mijenja.
Ekologija i održivi razvoj
U Francuskoj i Njemačkoj djeca uče kako reciklirati, zašto je važno štedjeti energiju i kako zaštititi prirodu. U Hrvatskoj se o ekologiji govori, ali često povremeno i bez praktične primjene. Sustavno obrazovanje o održivosti dalo bi djeci alate da budu odgovorni građani planeta.
Što možemo zaključiti?
Usporedimo li se s europskim školama, jasno je da hrvatski obrazovni sustav i dalje previše naglašava teoriju i učenje napamet, a premalo razvoj praktičnih, životnih i emocionalnih vještina. Djeca danas trebaju više od dobrih ocjena – trebaju znanja i alate koji će ih pripremiti za stvarni svijet. O poplavi super odlikaša čije ocjene nisu realne stalno se govori, ali se po tom pitanju ništa ne radi.
Ako želimo da buduća generacija bude financijski pismena, digitalno sigurna, emocionalno stabilna i društveno odgovorna, vrijeme je da ozbiljno razmislimo o predmetima koji će im to omogućiti.
foto: Freepik