Osjećaj izostavljenosti ili odbačenosti može biti težak i za odrasle, a pogotovo je potresan djetetu koje ne raspolaže samokontrolom i životnim iskustvom kao “veliki”. Zamislite kako užasno zvuči: “Ne smiješ sjesti kod nas”, “Nisi pozvana na moj rođendan”, “Ne možeš se igrati s nama”.
“Nisi pozvana na moj rođendan”, “Ne smiješ sjesti kod nas” samo su neki primjeri da vaše dijete ima problema s nepripadanjem klikama u školi
Na žalost, ovakvi primjer isključivanja, odnosa među djecom i društvenih maltretiranja postali su uobičajeni među djecom školske dobi. Dobra je vijest da postoje konkretni načini na koje roditelji i učitelji mogu intervenirati i pomoći djetetu koje se nosi s problemom klika i pasivno-agresivnim ponašanjem vršnjaka.
Što su klike? Od grupe prijatelja razlikuju se po nekim važnim komponentama. Klike tako obično imaju vođu koji odlučuje tko će u nju biti uključen, a tko ne. U današnje vrijeme formiraju se sve ranije, pa ih se može naći već i u vrtiću. Naravno, ima ih i u osnovnim i srednjim školama. Djeca koja su dio klike možda mogu osjećati pritisak da učine nešto što ne žele, kao što je zadirkivanje ili maltretiranje nekog drugog djeteta.
Što roditelji mogu napraviti?
Slušajte vaše dijete što vam priča nakon povrtaka kući iz vrtića ili škole te mu postavljate konkretna pitanja poput: “S kim si se danas igrao, kraj koga si sjedila u blagavaonici” i slično. Ako vam se učini da dijete na vaša pitanja odgovara tužno ili nevoljko te da mu “spuste” raspoloženje, vrijeme je da saznate zašto.
Razgovarajte i s djetetovim učiteljem jer on je prvi “na crti bojišta” , poznaje djecu, njihove odnose i dinamiku školskog društva. Moći će vam pružiti bolji uvid u ono što se događa, a zbog svog iskustva moći će vam predložiti i neko kvalitetno rješenje.
Ako je dijete isključeno, nemojte to smatrati “normalnim dijelom odrastanja” ili nečim što će jednostavno nestati. Dijete na takav način neće ojačati, a potencijalni nasilnici neće nestati ignoriranjem. Društveno isključivanje danas se smatra vidom agresije, a ako je to bilo “normalno” u prošlim generacijama pa su to neka djeca nastavila prakticirati, ne znači da se takvo ponašanje treba tolerirati.
Djecu prije svega potaknite da se druži i igra s drugom djecom. Naime, kada osjetimo da smo isključeni, ljudska priroda je takva da se sve više i jače nastojimo uklopiti. Usmjerite svoje dijete prema drugoj djeci, izbjegavajući onu koja mu ne odgovaraju. Dogovorite druženje kod kuće s roditeljima djece koja nisu dio klike, kako bi dijete stvorilo zdrava prijateljstva.
Što mogu napraviti učitelji?
Učitelji mogu odigrati presudnu ulogu u stvaranju klika ili bolje rečeno u njihovu nestvaranju. U razredu samo trebaju postaviti pozornicu na pravi način i do ovakve organizacije neće niti doći. To će postići razdvajajući kritične skupine i spajajući različitu djecu, učeći ih tako suradnji.
Edukacije je također vrlo bitna, treba svakodnevno kod djece raditi na empatiji, ljubaznosti te drugim malo cijenjenim vještinama. Toliko često se usredotočimo na dječje obrazovanje, da i roditelji i učitelji za pravo zaborav e da su ono glavno obrazovanje međuljudski odnosi.
foto: Freepik