Odrastanje djeteta u velikom gradu, ali i malom mjestu ima svoje svoje prednosti
Gotovo 60 posto stanovnika Hrvatske živi u gradovima, odnosno 25 posto stanovništva živi u četiri najveća grada, a to su Zagreb, Split, Rijeka i Osijek.
To znači da dobar dio obitelji živi u gradovima srednje veličini i malim gradovima. Za neke je to izbor, za druge ekonomska nužnost, a mi smo se raspitali koje su za djecu prednosti i nedostaci života u malim gradovima.
Glavni problem, koji ističu brojni roditelji, što manji grad to je manji i izbor sadržaja za djecu. To se tiče i obrazovanja i razonode.
Mali gradovi obično imaju jedan do dva vrtića, a isto je stanje i s osnovnim školama. Takva situacija roditeljima ostavlja manju mogućnost izbora vrtićkog programa, dodatnih aktivnosti i slično. Naravno, uvijek postoji mogućnost vožnje djece u vrtić ili školu u neki obližnji veći grad, ali to je i financijski i vremenski puno zahtjevnije za roditelje.
Roditelji koji žive u velikim gradovima mogu svoju djecu upisati vjerojatno u stotine raznih radionica; bilo glazbenih, sportskih, likovnih te edukativnih. U malim gradovima postoji možda desetak sportova koji imaju programe za djecu, tek dvije-tri radionice stranih jezika, a likovne i plesne radionice su sve rjeđe. I ponovo, ako je vaše dijete nadareno za neku aktivnost koja izlazi van okvira prosječnog, morat će te voziti više puta tjedno i 70-ak kilometara da bi to omogućili svom klincu.
Prednost je pak da su svi ovi sadržaji u manjim gradovima i do 30-ak posto jeftiniji nego u velikim. S druge strane, i roditeljske plaće su u pravilu toliko manje.
Viktorija (32) sa svojim trogodišnjim blizancima najveći dio godine živi u Splitu, a po nekoliko mjeseci provodi u jednom od gradića Varaždinske županije i na otoku Braču.
– Imam osjećaj da sve manje veze ima gdje živimo jer zbog posla malo vremena provodimo s djecom. Roditelji u velikim gradovima ne vode djecu svaki dan u muzej ili na predstavu, pa mi se čini da kad moji prijatelji iz malog mjesta povedu djecu u Zagreb, oni u tom jednom danu vide i više toga nego neka zagrebačka djeca jer ga dobro iskoriste. U gradiću u kojem sam odrasla nisam primijetila da se djeca igraju u grupama u kvartu, a u Splitu živimo u zgradi gdje ima mnogo mladih obitelji pa se djeca i zajednički igraju. S druge strane u malom bih gradu svog prvašića s vremenom samog pustila da ide u školu, dok se u Splitu to ne bih usudila. Prednost malog mjesta je definitivno u tome da se djeca nisu ovisna o javnom prijevozu i do škole mogu pješke – kazala je Viktorija.
Upravo poznavanje susjeda i učitelja te blizina liječnika, vrtića i škole prednosti su života u malom mjestu koji neki roditelji ističu. Loš javni prijevoz pak je “dvosjekli mač” za mnoge roditelje, jer su ovisni o posjedovanju automobila.
Boravak u prirodi je roditeljima i djeci manjih gradova dostupniji. No, kako kaže više roditelja, i tu je ograničavajući faktor vrijeme. Nemaju svakog dana svi vremena ići u šetnju šumom ili vožnju biciklom. To ovisi o tome na koji način se obiteljsko vrijeme organizira.
U vremenu kada se sve veći naglasak stavlja na zdravu hranu za najmlađe više nam je majki iz malih gradova reklo da prednošću smatraju i to da mnoge od njih imaju bar mali vrt u kojem mogu uzgajati osnovne vrste povrća za svoju obitelj.
autor: Sandra Županić
foto: FromSandToGlass