Dječji vrtići i njihova pravila često su na meti roditeljskog kritiziranja
Što više čitam o “stanjima” u pojedinim vrtićima kroz grupe mama na Facebooku, to mi se više čini da je cijeli sustav otišao k vragu. Kaže mi jedna frendica da se u vrtiću njezine male ne smije više donositi torta s deklaracijom za rođendan. Ne smije se donijeti niti ona kartonska torta niti ikakvo voće. Zašto? Zabranila zdravstvena voditeljica. To nije dobro za djecu. Kaže ta ista frendica kako djeci uredno za doručak serviraju margo i čokoladne pahuljice. Zdravstvena voditeljica tu nema što za reći. Zdravstvenoj voditeljici doručak je po mjeri. Sviđa joj se i puding kojeg djeca dobivaju za užinu.
Djeci je uskraćena radost proslave rođendana, a zadnjeg četvrtka u mjesecu im se posluži u jednom komadu kolač koji bi se inače rezao na više dijelova i u njega se stavi svjećica. Na taj se način obilježi rođendan svih malih vrtićanaca koji su ga tog mjeseca imali. Do nedavno su mogli normalno slaviti, ali briga za zdravlje je, eto, presudila.
Zdravlje djece je naravno jako važno vrtićkom osoblju. No svakodnevno čitam iskustvo poneke mame koja je u grupi svog djeteta primijetila jedno bolesno, jedno na antibiotiku, jedno šmrkavo, drugo kako kašlje do iznemoglosti. Roditelji uredno donose potvrde da su djeca na antibiotiku, odležala su kući dva dana i sada su spremna za povratak među vršnjake. Dobro im je. Tko se još vidio oporavljati kod kuće tjedan dana. Mi odrasli, kada se razbolimo, znamo kako je važno odležati bolest i kako se dugo još nakon viroze znamo osjećati “kilavo”. No, kada su nam djeca u pitanju, njih smo nakon dva dana skloni proglasiti zdravima i spremnima za povratak “u ekipu” i na vrtićke aktivnosti. Pa što će im biti, a mi i tako moramo trčati na posao!
Vrtićko osoblje je nemoćno, kažu. Roditelj donesu ispričnice, a njima ne preostaje drugo nego da ih prihvate. Jedna mama kaže, pročitala sam, da je u ruksaku djeteta ili tako nešto, vidjela hrpu unaprijed poštembiljanih ispričnica, koje roditelji očito sami ispunjavaju. Dakle, sami odlučuju da je dijete ozdravilo.
Jednako tako, čak sam nekoliko puta pročitala kako su neku vrtićku grupu “napale uši”. Mame doma češljaju, peru, šišaju, što ja znam, bore se s dječjim ušima i po tjedan dana. No, neke djecu dovedu u vrtić drugi dan jer su ih dobro “izrifljale” šamponom i riješile stvar. I onda svi opet dobiju uši. No dobro, to je manje bitno, bitno je da se torta s deklaracijom ne smije donijeti u vrtić.
Dječji rođendani kamen su mnogih spoticanja, pa je nedavno jedna mama spomenula kako se u njihovu vrtiću više ne smiju dijeliti pozivnice za rođendan jer kako ne pozovu svi svu djecu iz grupe na proslavu, neka se osjete izostavljena i budu povrijeđena. Dakle, nije bitno što su djeca u kolektivu s bolesnima, ušljivima, prehlađenima i ne znam kakvim, bitno je da su im osjećaji netaknuti, jer eto, ne daj Bože da ikada osjete nepravdu. Danas nekako svi oko mene govore da treba pustiti djecu da vode svoje bitke, no te bitke očito ne uključuju i spoznaju da nisu pozvana na nečiji rođendan.
Što reći, nego da sve to jednostavno nema smisla. Pozivnice se onda valjda dijele “izabranima” poskrivećki, kao da poslije oni koji ih dobiju neće to reći u grupi, i kao da to opet “nepozvani” neće čuti, kad-tad. Možda bi u vrtićima trebali uvjetovati da se na rođendan zove ili cijela grupa ili nitko! Svi za jednoga, jedan za sve!
U vrtićima je osoblju stalo kako se naši najmlađi osjećaju, pa zato sve češće čitam i komentare roditelja kako su jutro ostavili dijete i pritom čuli tetu kako se dere na ostatak grupe ili su vidjeli neku kako grubo povlači dijete. Roditelj najčešće ne reagira, jer prema njihovim tvrdnjama, ne snađe se od šoka, no je li moguće da se ne dozvoljava podjela pozivnica za rođendan kako se netko ne bi osjećao isključeno, ali istovremeno tete koriste disciplinske metode poput vikanja:”Dosta!!!” na grupu jasličara?
Ima li istine u tome, pojma iskreno nemam, jer u našem vrtiću nikada nisam naišla na išta slično, a i torte, bar još uvijek, smijemo nositi.
Oko svakog ovakvog svjedočanstva roditelja, uvijek se na Facebooku povede žučna rasprava i ima puno mišljenja, neki se slažu oko prehrane i odgovara im da se u vrtić ne nosi nešto izvana, dok je drugima to bez veze. Neki pravdaju roditelje koji dovode djecu dva dana nakon temperature jer znaju kako je teško dobiti bolovanje, dok drugi lude jer smatraju da će se tako razboljeti i zdrava djeca. Svi se zgražaju nad tetama koje viču, no opet se nađu i oni koji kažu da im ne bi bili u koži i čuvali svaki dan najmanje 20 djece.
Ni sami više ne znamo da li da djecu štitimo ili da ih jačamo, da li da dozvolimo da budu povrijeđena ili da ih “držimo pod staklenim zvonom” što je dulje moguće, misleći kako za njihovu prvu nepravdu i bol ima još vremena.
No, činjenica je da zbunjuje što svaki gradski vrtić, iako svi pod istom upravom, ima drugačija pravila. Dok nečija djeca uživaju u Danima kruha, druga ga i ne obilježavaju jer ne smiju jesti kruh napravljen u vrtiću. Što se bolesti tiče, tužno je što smo došli do toga da si ne možemo priuštiti niti bolovanje kako bi naša djeca odležala svoje viroze, već ih polu zdrave i iscrpljene šaljemo u vrtić sretni što nemaju temperaturu i sretni što još uvijek imamo posao s kojeg ne smijemo izostati.
foto: tifotter