Kolika je važnost organizacija manjinskih zajednica u nekoj državi pokazao je rat u Ukrajini koji je natjerao stotine tisuća Ukrajinaca u izbjeglištvo.
Njih nekoliko tisuća svoj privremeni dom pronašlo je u Hrvatskoj, gdje su im upravo manjinske organizacije Ukrajinaca koji su u Hrvatskoj već duži niz godina i imaju status manjine, pružile ogromnu potporu.
Udruga Ukrajinaca Zagreb iz male zajednice preko noći je preuzela ogroman posao pomaganja izbjeglicama
I dok su se ranijih godina Ukrajinci sastajali povremeno kako bi održali kontakte sa svojim sunarodnjacima i matičnom domovinom, rat i velik broj izbjeglica potaknuo ih je na svakodnevni rad koji je već odavno prerastao u ogromni volonterski posao.
Jedna od takvih organizacija je i Udruga Ukrajinaca Grada Zagreba u kojoj volonteri već gotovo godinu dana svakodnevno organiziraju razne programe kako bi pomogli svojim sunarodnjacima.
Od pomoći oko prevođenja dokumenata, upućivanja na razna prava do druženja i zabave. I dok je odraslima najpotrebnija pomoć oko egzistencije, kod djece se pažnja posvećuje druženju, igrama i drugim načinima kako bi ih povezali sa svojim sunarodnjacima i omogućili im normalnije djetinjstvo u izbjeglištvu.
Jedan od programa koji Udruga ima je i mjesečno čitanje bajki za najmlađe. Na ideju su došli predsjednica Udruge Marija Meleško i Dariya Pavlešen s Filozofskog fakulteta, a sam program organiziraju i vode sunarodnjaci Maria Pomazan, Ksenija Levčenko i Oleksandr Rogovski.
-Teme bajki prilagođavamo iz mjeseca u mjesec. U travnju smo tako imali temu proljeća i Uskrsa i ono što oni nosi. Proljeće kao novo doba u kojem se priroda budi i Uskrs kao naš veliki blagdan i hranu koja se tada jede – kazala je Meleško.
Voditelji su cijeli program prilagodili djeci pa se slušaju pjesme, gledaju video isječci, razgovara s djecom… Za početak proljetnog druženja tako su djeca slušala pjesmu s prošlogodišnjeg Eurosonga koja upravo pjeva o proljeću.
Djeca su u sat vremena slušala priče o starim igrama koje su bile prije modernih računala i mobitela i nekoliko nacionalnih priča i bajki o hrani – kroz priču su naučila štošta o boršču, valjušcima, krumpirima, …
-Volite li kobasicu sa šećerom? – bilo je samo jedno od šaljivih pitanja koje je Oleksander postavio djeci kako bi ih čim više uključio u interakciju i kako bi im zadržao pažnju.
Nakon edukativno zabavnog programa djeca su uživala u neizostavnim palačinkama koje svaki puta članovi Udruge pripreme za najmlađe.
Meleško je ispričala da se u Udruzi od dolaska izbjeglica znatno promijenila i populacija koja dolazi na druženja. Tako su uz „starosjedioce“ sada u udruzi svakodnevno nove obitelji pridošle u Hrvatsku koje se ondje dolaze upoznati s ostalim Ukrajincima.
-Nama je cilj ovih okupljanja da povežemo djecu, a preko njih se onda lakše povežu i roditelji. Nakon dva dolaska dijete će od roditelja tražiti da ga opet dovedu do prijatelja i tako se počnu i oni družiti. To nam je cilj, povezati Ukrajince i pomoći im da se lakše snađu – istaknula je.
Dodala je da im je trenutno najveći izazov povezati tinejdžere koji ne žele ići u školu, a nemaju prijatelje.
-Osim što imaju problema sami sa sobom zbog puberteta, razdvojenosti obitelji, sada imaju i problem usamljenosti i najveći će nam uspjeh biti ako i njih uspijemo okupljati kao i ove naše najmlađe – zaključila je Meleško.
*Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
foto: Dječja posla