Gornji grad-Medveščak urbana je četvrt koja nudi zelenilo, zabavu, blizinu sadržaja, ali i buku
Gradska četvrt Gornji grad – Medveščak jedna je od najstarijih i najposebnijih četvrti Zagreba, smještena u samom središtu grada, na brežuljcima iznad Donjeg grada. Upravo zbog svog položaja na obroncima Medvednice, ovaj dio grada nudi jedinstvenu kombinaciju povijesne jezgre, zelenih površina i mirnijeg stambenog okruženja, a istovremeno je vrlo blizu svim važnim sadržajima urbanog života.
Ova gradska četvrt obuhvaća niz poznatih zagrebačkih kvartova i dijelova grada, među kojima su Gornji grad, Kaptol, Medveščak, Šalata, Pantovčak, Tuškanac, Ksaver, Zelengaj, Ribnjak, Nova Ves, Mirogoj i Voćarska. Upravo su Gradec i Kaptol, koji se nalaze unutar četvrti, povijesna jezgra Zagreba iz koje se grad razvijao još od srednjeg vijeka.
Posebnost ove gradske četvrti je njezina raznolikost. Južni dio čini stara gradska jezgra s povijesnim ulicama, trgovima i znamenitostima, dok se sjeverniji dijelovi, poput Šalate, Pantovčaka ili Tuškanca, odlikuju vilama, obiteljskim kućama i obiljem zelenila. Područje je ispresijecano park-šumama poput Tuškanca, Zelengaja i Jelenovca, što doprinosi kvaliteti života i osjećaju mira, unatoč tome što se nalazi u centru grada.
Zahvaljujući svojoj kombinaciji centralne lokacije, sigurnog i mirnog okruženja te blizine škola, fakulteta, parkova i kulturnih sadržaja, Gornji grad – Medveščak smatra se iznimno ugodnim mjestom za odrastanje. Djeca imaju pristup brojnim zelenim površinama i sigurnim ulicama, dok roditelji cijene blizinu svih važnih gradskih institucija, obrazovnih ustanova i zdravstvenih sadržaja. Istovremeno, blizina centra omogućuje jednostavan pristup javnom prijevozu, kulturnim događanjima i svakodnevnim sadržajima, što ovu četvrt čini idealnim spojem urbanog života i mirnog obiteljskog okruženja.
S predsjednikom Mirenom Milovićem porazgovarali smo o njegovom viđenju četvrti, ulaganja i njenog razvoja s naglaskom na obiteljske potrebe i vrijednosti. Osvrnuo se ponajprije na broj djece u gradskoj četvrti te priznao kako nema saznanja koliko je ona „bogata“ djecom ,već rapsolaže samo podacima državnog zavoda za statistiku.
Statistika pak kaže da je prema posljednjem popisu stanovništva, onom iz 2021., gradska četvrt Gornji Grad-Medveščak imala 26.423 stanovnika što je za 4000 tisuća stanovnika manje nego 2011. Prema popisu 2021. djece od 0-14 godina bilo je 3.321 što je za oko 360 djece manje nego 2011.
-Dakle između 2011, godine i 2021. godine broj stanovnika se smanjio i broj djece se smanjio. Djelom se to može pripisati potresu 2020., ali treba uzeti u obzir i druge aspekte zbog kojih se kvaliteta života u našoj četvrti smanjuje, a to su promet, buka, turizam… Sadržaji za djecu su brojni, a imamo dovoljan broj vrtića i škola, te je prava šteta da stanovništvo odlazi iz četvrti – komentirao je Milović.
Kako sadržajima, kojih uistinu na području Gornjeg i Donjeg grada ima najviše u cijelom Zagrebu, predstavnik je zadovoljan i stanjem infrastrukture. Kazao je kako je Vijeće na području mjesnog odbora Voćarska zaprimilo par upita za građenjem još kojeg dječjeg igrališta, na čemu se konkretno i radi te je ove godine u Planu komunalnih aktivnosti akcija. Odnosno, u postupku je izrada krajobraznog elaborata za izgradnju dječjeg igrališta između Doma zdravlja i trgovine Spar na Bijeničkoj cesti.
Dječjih parkova u četvrti ima dovoljno, otprilike petnaestak, i u Vijeću smatraju da su u dobrom stanju jer svake godine se u planu malih komunalnih akcija nađe obnova sprava i dječjih igrališta ili pak parkova.
Što se pak tiče dječjih igrališta, stanja vrtića i škola, kao i za dječja igrališta, Vijeće je kako u proteklim mandatima tako i u ovom, izdvojilo značajna sredstva za sanaciju vrtića, škola i igrališta u sklopu njih. Radilo se na zamjeni stolarije, ali i na uređenju samih igrališta.
Iako četvrt odiše sadržajima, životom, kulturom, pa i zelenilom, ima, kao i svugdje, nekih negativnih stvari.
Promet gust, parkinga nedostaje
– Prometne gužve, nedostatak parkinga. Prebrzo kretanje motornih vozila na nekim pravcima kroz četvrt. Brzina je naročito problem na prometnicama Sjever-Jug (Ksaverska cesta, Pantovčak, Medvedgradska, Medveščak, Ribnjak, Voćarska…) Česte su i pritužbe na buku iz lokala. U većini slučajeva pritužbe se odnose na lokale koji nemaju dozvolu za postavljanje zvučnika na javnu površinu, a ipak to rade i to poslije 24:00 sata. Za obitelji s djecom to je ozbiljan problem – objasnio je Milović.
Naša sugovornica, Ana Bekavac, majka dvoje djece nije doduše izdvojila buku, no promet joj se našao na listi problema, uz neke druge kad je odrastanje djeteta u kvartu u pitanju.
-Život s djetetom u ovoj četvrti ima puno prednosti, ali samo ako ste osoba koja voli to neprestano zbivanje i gradsku vrevu. Najviše cijenim to što smo praktički u centru, a opet okruženi zelenilom, parkovima i mirnijim ulicama. Da je promet malo sporiji dijete bi svugdje moglo ii samo jer je sve blizu, ali za to ćemo ipak pričekati dok ne ovlada super refleksima na semaforu – našalila se Bekavac, dodajući kako joj se najviše sviđa to što djeca odrastaj uu kvartu s karakterom, punom povijesti i sadržaja.
-S druge strane, postoje i nedostaci. Najveći problem uz promet je parkiranje koje zna biti vrlo zahtjevno, pogotovo u užem dijelu grada. Također, problem su i mladi koji se skupljaju na određenim mjestima u kvartu radi opijanja itko zna čega, što zna stvoriti neugodnu atmosferu, a iza njih se zna i svašta pronaći u dječjim parkovima. Trebalo bi više paziti na red i sigurnost. Ipak, kad sve zbrojim, prednosti daleko nadmašuju nedostatke. Smatram da je ovo jedno od najboljih mjesta u Zagrebu za odrastanje jer nudi kombinaciju sigurnosti, prirode i gradskog života – dometnula je.
Predstavnik četvrti svjestan je problema te kao neku dodatnu sigurnost za djecu navodi postavljanje uspornika prometa, pješačke semafore, kamere za kontrolu brzine, komunalne kamere…sve ono što bi ustvari moglo i trebalo riješiti većinu prometnih i sigurnosnih problema i što bi svakako dobro došlo za umirenje roditelja čija djeca se pješice kreću po kvartu i sama idu u školu i na aktivnosti.
Predstavnik je kao veliku prednost gradske četvrti istaknuo postojanje niza manifestacija i kulturnih događanja, kao i programa za djecu koji se ponajprije odvijaju u sklopu Centra mladih Ribnjak, Zagrebačkog plesnog centra, Kazališta Žar ptica i Mala scena.
U Centru mladih Ribnjak unatoč pokušajima nismo našli sugovornika, iako redovito rade na programima, o svom radu i značenju za četvrt nisu bili spremni pričati.
No, zato nam je o važnosti jedne kulturne ustanove za četvrt sve ispričala Buga Marija Šimić Milošev, umjetnička ravnateljica kazališta Mala scena.
-Kazalište Mala scena ima snažan i vrlo specifičan utjecaj na svoju četvrt, osobito zato što u njoj ne postoji drugo kazalište za bebe. Povremeno se na drugim mjestima nudi sličan sadržaj, no mi smo jedini koji kontinuirano održavamo predstave za bebe te sustavno i dugoročno razvijamo program namijenjen baš njima. Naš je cilj omogućiti djeci iz kvarta da od najranije dobi razviju ritual odlaska u kazalište te da kazalište dožive kao mjesto ljepote, čarolije i susreta – ispričala je Šimić Milošev.
Mala scena već ima „svoju publiku“ koja dolazi iz kvarta, ali i šire, i koja im se stalno vraća. To su ljudi koji zajedno s njima stvaraju posebnu kazališnu čaroliju.
-Osjećamo jedinstvenu odgovornost i privilegiju da u svojoj četvrti, osobito djeci koja odrastaju u samom centru grada, stalno izloženoj brzini i buci, pružimo svojevrsnu oazu mira, usporenosti i stvaranja. Djeca iz drugih četvrti takve prilike imaju češće, a mi želimo da ih imaju i djeca iz centra. Prošli vikend smo imali primjer dvije tinejdžerice iz kvarta koje su same došle na blagajnu, kupile ulaznice i bez roditelja prisustvovale predstavi. To je za nas snažan pokazatelj kako kazalište može biti prostor samostalnosti, povjerenja i drugačijeg druženja. Na taj način doprinosimo životu četvrti stvarajući sadržaje za tinejdžere kakvi ondje inače ne postoje, otvarajući im prostor koji nigdje drugdje nemaju – primijetila je ravnateljica.
Kultura vs. digitalizacija
Vrijeme prolazi no zainteresiranost za kazalište, unatoč digitalnim trendovima, ne jenjava. Upravo suprotno.
-Tome pridonosi i naš kontinuirani rad, ali i činjenica da su se i drugi naši kolege počeli stvarati sadržaj za bebe. Time se polako smanjuje predrasuda da bebe „ne mogu ništa primiti“ i da kazalište nije za njih. Sve se više širi svijest da predstave za bebe postoje i da su ne samo moguće, nego i iznimno vrijedne. Također, spomenuti primjer dviju tinejdžerica koje su samostalno došle u kazalište za mene je jasan dokaz da i mladi aktivno traže drugačije, sadržajnije oblike kulture i druženja. To nam govori da smo tek na početku razvoja jedne nove publike i da taj proces ima velik potencijal. U tom smislu možemo biti zadovoljni, ali i svjesni da je pred nama još puno rada – dopunila je Šimić Milošev.
Što se tiče digitalizacije, kazalište Mala scena ne nastoji se držati se trendova. Djeca i odrasli danas su neprestano okruženi ekranima, digitalnim alatima i brzim informacijama i upravo zato kazalište im treba pružiti jedan drugačiji osjećaj i doživljaj.
-Kazalište je jedan od rijetkih preostalih prostora živog susreta bez digitalizacije i ja na tome apsolutno inzistiram. Sve naše predstave su u potpunosti analogne, do te mjere da se u svakoj od mojih predstava glazba izvodi uživo, na instrumentima, a ne kao snimka. Vjerujem da nam je upravo taj analogni moment danas prijeko potreban i da ga kazalište treba njegovati, jer digitalizaciju već imamo posvuda drugdje – ne treba nam i u kazalištu – smatra ravnateljica.
Također smatra da je kazalište je danas gotovo jedino mjesto gdje se djeca susreću sa živim ljudima i kreativnošću koja nastaje u tom istom trenutku. Naime, u kazalištu se mogu otvarati teme o kojima je inače teško govoriti i to na siguran, podržavajući način. Kazalište ne podučava, ne pametuje i ne propisuje što se smije ili ne smije, ono otvara prostor za razgovor i potiče dvosmjernu komunikaciju.
Za razliku od digitalnog svijeta, koji je često vrlo doslovan, kazalište zadržava prostor za slojevitost, simboliku i apstrakciju. Ono potiče maštu, kritičko razmišljanje i sposobnost postavljanja pitanja, vještine koje će u budućnosti biti ključne.
-Upravo zato smatram da je važno da djeca s kazalištem stupe u kontakt što ranije, kako bi odrastala uz taj način razmišljanja i doživljavanja svijeta – poručila je Šimić Milošev.
foto: Sanja Bubalo