Djeca jedva čekaju kostime, slatkiše i večer u kojoj je dopušteno izgledati što strašnije. Roditelji se, međutim, dijele na one koji već tjednima pripremaju bundevu i one koji se pitaju zašto bi njihovo dijete uopće slavilo vještice, duhove i zombije. A možda je najvažnije pitanje – tko se ovdje zapravo više boji?
Djeca vole strašne priče, čudovišta i misterije, ali pod uvjetom da znaju kako su sigurna
Jedne večeri u godini djeca mogu bez problema izaći iz kuće s licem prekrivenim umjetnom krvlju, crnim podočnjacima i plastičnim nožem zabodenim u glavu. I nitko ne zove policiju. Dapače, susjedi ih još nagrađuju čokoladicama!
Dobro došli u Noć vještica, odnosno Halloween, večer u kojoj su kosturi simpatični, paučina poželjna, a što strašnija maska – to bolje.
Djeca je obožavaju. Roditelji se snalaze kako znaju. Netko već tjednima traži savršen kostim, netko rezbari bundevu, a netko se pita jesmo li baš morali uvesti još jedan običaj iz Amerike uz Valentinovo, Black Friday i sve ostalo što nam je stiglo preko oceana.
Jesu li vještice problem ili samo dobar kostim?
Tu počinje prava roditeljska rasprava. Jedni smatraju da je Halloween bezazlena zabava, prilika za kreativnost, druženje i malo kontroliranog strašenja. Drugi ne žele da njihova djeca slave običaj koji povezuju s okultnim, demonima i svime što se ne uklapa u kršćansku tradiciju.
A djeca? Njih uglavnom zanima može li se ove godine biti Wednesday, vampir, zombi ili nešto toliko strašno da će i tata preskočiti otvaranje vrata.
No Halloween nije nastao jučer. Njegovi se korijeni povezuju sa starim keltskim običajima, a današnji oblik uglavnom je rezultat popularne kulture i američke tradicije. Iako se održava uoči Svih svetih, nije isto što i kršćanski blagdan. Jedno je večer maskiranja i zabave, a drugo dan posvećen sjećanju na svece.
Smije li se dijete bojati ako zna da nije stvarno?
Zapravo, upravo je to zanimljiv dio dječje psihologije. Djeca vole strašne priče, čudovišta i misterije, ali pod uvjetom da znaju kako su sigurna. Strašenje koje je dio igre može biti zabavno, no granica je individualna. Ono što će jednom djetetu biti urnebesno, drugome može pokvariti san na nekoliko noći.
Zato roditelji ipak trebaju paziti da zabava ne postane natjecanje u tome tko će dijete više preplašiti. Nije svako dijete spremno za masku koja iskače iz mraka, krvave prizore ili horor-filmove.
A što ako ne želimo slaviti Halloween?
Ništa strašno! Doslovno. Roditelji koji ne žele sudjelovati ne moraju se opravdavati susjedima, školama ni drugim roditeljima. Djeca mogu uživati u jesenskim zabavama, rezbarenju bundeva i maskiranju bez vještica i zombija.
A oni koji žele sudjelovati mogu to učiniti bez velikih filozofskih rasprava. Na kraju, možda je najvažnije da djeca nauče kako se možemo razlikovati u običajima, uvjerenjima i načinu zabave, a da se zbog toga ne svađamo.
I još nešto: ako vam neko dijete pokuca na vrata prerušeno u vampira, možda je najjednostavnije ponuditi mu čokoladicu.
Foro: Freepik